Hans Globke

Hans Globke bio je njemački pravnik u državnoj službi i vladi Konrada Adenauera. Njegova uloga u vrijeme nacističke vladavine u Njemačkoj ostala je nerazjašnjena. Iako je učestvovao u izradi i donošenju rasnih zakona, nikada protiv njega nije vođen sudski postupak,

Hans Josef Maria Globke
Hans Globke
Rođenje	(1898-09-10) 10. septembar 1898. Düsseldorf, Njemačka
Smrt	13. februar 1973(1973-02-13) (74 godine) Bonn, Njemačka

Biografija

Globke je rođen 1898. godine kao sin trgovca tekstilom u Düsseldorfu. nedugo nakon rođenja porodica se seli u Aachen. Poslije mature 1916. godine služi u njemačkoj vojsci na Zapadnom frontu u artiljerijskoj jedinici. Nakon rata Globke započinje studij prava na Univerzitetu u Bonnu i Kölnu. Član je Katoličkog saveza studenata Bavaria Bonn. Nakon promocije sa temom Imunitet članova saveznog parlamenta i državnih parlamenata u Gießenu, započinje karijeru kao pravnik u državnoj službi. Član je Njemačke partije centra Deutsche Zentrumspartei sve do njenog ukidanja 1933. godine. Nikada nije bio član NSDAP:

Donošenje rasnih zakona

Preuzimanjem vlasti u Njemačkoj od strane nacionalsocijalista 1933. godine Globke razrađuje zakone koji izjednačavaju zakone Pruske i Trećeg Rajha. 1.novembra 1934. godine prelazi kao referent u Ministarstvo unutrašnjih poslova pod ministarstvom Wilhelma Fricka, gdje ostaje sve do 1945. godine. 1938 godine postaje savjetnik ministarstva. Oblast njegovog pravnog rada svodila se u početku na problematiku promjene imena, kao i na obaveze prijavljivanja mjesta boravka. Od 1937. godine radi na donošenju i razradi rasnih zakona, kao i zakona o državljanstvu. Polja njegovog djelovanja svode se na:

• Međunarodna pitanja na polju državljanstva,
• Iseljavanje i useljavanje,
• Nürnberške zakone, njem.: (Nürnberger Gesetze)
  • Zakon o krvnoj zaštiti, njem.: (Blutschutzgesetz), odnosio se na zabranu seksualnih kontakata, zabranu osnivanja braka između Nijemaca i Židova. Ovakvi kontakti smatrani su od 1935. godine rasnom izdajom njem.: Rassenverrat i za njih je bila predviđena kazna zatvora od nekoliko dana do 15 godina. Obično su kazne iznosile dvije do četiri godine. Kazne su po pravilu bile blaže za Nijemce, nego za njemačke Židove. Kasnije je zakon proširen i na druge grupe, te su brakovi sa Ciganima i crncima . Izuzeci su bili tzv. Polužidovi. osobe kojima su djed ili baka bili židovskog porijekla. Brak sa takvom se osobom mogao sklapati uz posebno odobrenje. Između 1935-43. godine je 2.211 osuđeno po ovom zakonu
  • Zakon o zaštiti genetskog nasljedstva njemačkog naroda, njem.: (Gesetz zum Schutze der Erbgesundheit des deutschen Volkes) je zapravo dorada zakona o zabrani sklapanja brakova sa Židovima, te njegova razrada kojom se zahtijeva preispitivanje mladenaca na sposobnost za brak, te isključuje pravo ljudima sa određenim bolestima pravo na brak.
• Zakon o obaveznom prijavljivanju rođenja, boravka, i promjena u toku života, njem.: (Personenstandsgesetz) bio je zapravo dorada postojećeg zakona, stim da je olakšavao ispitivanje porijekla predaka za ustanovljivanje i određivanje rasne pripadnosti pojedinca.
• Odredba o promjeni osobnog imena, njem.: (Gesetz über die Änderung von Familiennamen und Vornamen) imala je za cilj jasno obilježavanje svih osoba pripadnika židovske zajednice, time da svi muškarci moraju promijeniti ime u npr. Jakob, a za žene npr.Sara. U odredbi su bila navedena imena kao npr. za muškarce: Abel, Abieser, Abimelech, Abner, Absalom, Ahab, Ahasja, Ahaser, koja su imala neku povezanost ra historijom Židova, ali su se u spisku predloženih imena mogla naći i izmišljena nepostojeća imena. Donošenjem odredbe sve osobe morale su u roku od mjesec dana prijaviti svoje novo ime policiji, te u svim pisanim dokumentima se izjašnjavati i potpisivati tim imenom. Odredba je stupila na snagu 1. januara 1939. godine i smatra se prapočetkom obaveze nošenja Davidove zvijezde i konačnog početka provođenja holokausta.

Karijera u vladi Konrada Adenauera

U vladi njemačkog kancelara Adenauera, Hans Globke dobija mjesto višeg ministra, te 1953. godine zamjenjuje državnog sekretara Otto Lenza. U to vrijeme Globke je najbliži saradnik i savjetnik Adenauera, sve do kraja mandata 1963. godine. Mada zbog svoje prošlosti i učestvovanju u izgradnji nacističkog pravnog sistemma, kancelar Adenauer je u svojim izjavam tvrdio da su se njegovi saradnici za vrijeme nacističkog rezima zalagali protiv progona, te se zauzimali za progonjene osobe. Istragom protiv Adolfa Eichmanna, izraelske tajne sluzbe Mossad-a pojavili su se mnogobrojni podaci o učestvovanju Globkea u progonu Židova, koji su kompromitirali tadašnju njemačku vladu. Na jednom sudskom procesu u Demokratskoj republici Njemačkoj 1960. godine pokušano je dokazati njegove kontakte sa Eichmannom, te je u odsustvu osuđen na doživotnu robiju. U intervjuima holadskog pripadnika SS-a Willem Sassena sa Eichmannom, koje je Sassen bez uspjeha htio prodati 1957. godine američkom časopisu Life nalazili su se dijelovi koji su potvrđivali poslijeratne kontakte Globkea i Eichmanna. Otmicom i hapšenjem Eichmanna 1960. godine Sassen uspijeva prodati intervjue, čiji su izvodi objavljeni u dva dijela u novembru i decembru 1960. godine. Intervencijom njemačke vlade, američka tajna služba CIA pregleda intervjue, te izbacuje sve dijelove u kojima se spominje povezanost Globkea sa Eichmannom. U pisanoj internoj izjavi Allen Dullesa, tadašnjeg šefa CIA-e 20. septembra 1960. godine kaže se:

"...Sav materijal je pročitan i svako negativno spominjanje Globkea u intervjuu je odstranjeno..." .

Nakon odlaska u penziju, Globke se odlučuje za boravak u Švicarskoj, ali mu švicarska vlada, kao nepoželjnoj osobi, uskraćuje ulaznu vizu.

Vanjski linkovi

1. Wistrich, Robert (2002). Who's Who in Nazi Germany. Routledge. ISBN 0-415-26038-8.
2. (Poljski) Bartosz Wieliński (2006). "CIA kryła Eichmanna". Gazeta Wyborcza (2006–06–08). http://wiadomosci.gazeta.pl/wiadomosci/1,53600,3401959.html.
3. http://www.spiegel.de/international/germany/0,1518,754133-2,00.html
4. https://archive.today/20120805134509/http://www.spiritone.com/~gdy52150/betrayalp12.htm