Hadži-Ago Hadžiagić
Hadži-Ago Hadžiagić je bio veleposjednik koji je dao značajan doprinos privrednom razvaju područja Bosanskog Broda. Doselio se iz Banje Luke, početkom XVIII stoljeća sa dva sina Hadži-Atifom i Hadži-Hasanom Hadžiagić, kada je ovaj grad bio malo naseljen.
Hadži-Atif Hadžiagić imao je tri sina: Hašima, Muhameda i Mehmeda. Posjedovali su ogromne posjede sa voćnjacima i zemlju uz Savu. Imali su lađe za izvoz žita, voća i drva i velike kamene čardake. Još i sada u Bosanskom Dubočcu jedan dio obale Save zovu Hadžiagića pristalište. Na izložbi voća u Novom Sadu dobili su priznanje za dobar uzgoj voća. Vrijedno je spomenuti da je familija Hadžiagića napravila: prvu veliku trgovinu, knjižaru i veliki Han u Bosanskom Brodu.
Prezime Hadžiagić uredi
Prezime Hadžiagić potjeće od Hadži-Age Šahdanagić koji je kasnije promijeno prezime u Hadžiagić (Hadži Agića potomci). Tako da se njegovi potomci i dan danas vode registorvani u katastru i u državnim knjigama kao Šahdanagić-Hadžigić ili samo Hadžigić.
Doprinos na području Bosanskog Broda i okoline uredi
Han je krajem XVIII ili početkom XIX vijeka podigao Hadži-Ago Šahdanagić tzv. Hadžiagić. Na spratu je imao desetak prostorija za konak od kojih su neke bile namijenjene za skupno spavanje na podu pokrivenom slamom i asurama. U hanu su postojale posebne sobe za jednog ili dva gosta s dubljim džepovima. U prizemlju su se nalazile konjušnice. Hadžiagića han u Brodu prvi je javni objekt u Bosni i Hercegovini koji je dobio petrolejsku rasvjetu. Bilo je to 1860. godine. Han je razoren u Drugom svjetskom ratu.[1]
Pored velike stambene zgrade Hadži-Atif Hadžiagić napravio je kuću koja se zvala "duganja Hadžiagića" u kojoj je bilo deset stanova. Većinom su tu boravili radnici sa željeznice. U prizemlju su bili razni dućani.[2]
Stambena zgrada Hadži-Atifa Hadžiagić nalazila se iza zgrade duganje na zemljištu veličine priližno 3000-4000 duluma. Na zemljištu se nalazio voćnjak, tenisko igralište i drugo, dok se danas na tom mjestu nalazi veliki park sa sportskim centrom (Dom sportova) i raznim dućanima, te dvije ulice oko zemljišta do pruge.
Godine 1886. ovo područjen oko rijeke save bilo je potpuno poplavljeno, jer nije bilo današnjih nasipa. Hadžiagića dvorište je bilo na maloj uzvisini, gdje je bio smješten veliki žitni koš. Zbog velikih problema uzrokovanim poplavama, Hadži-Atif Hadžiagić je naredio da se svaki dan kuha veliki kazan hrane i dosta hljeba. Ko god nije imao kod kuće zalihe, bez obzira kako se zvao, dobio je hranu. Poslije poplave Hadži-Atif Hadžiagić dobio je od Đakovačkog biskupa Josipa Juraka Štrosmajera zahvalnicu ispred katolićkog klera i rasnog konja. Od tada pa sve do smrti Hadži-Atif Hadžiagić i Josip Juraj Štrosmajer kao veliki prijatelji često su se posjećivali. U Đakovu tj. u galeriji pri Đakovačkoj katedrali i danas postoji slika Hadži-Atifa Hadžiagić.[3]
Izvori uredi
- ^ Basler, Đuro; 1990, Grad pored Rijeke - istorijski, arheološki i društveni prikaz Broda iz prohujalih vremena
- ^ Alagić, Nedžmudin; 2001, Derventa između dva svjetska rata - istorijski, arheološki i društveni prikaz Broda iz prohujalih vremena
- ^ Sokolović, Sidika; 2009, potomak porodice Hadžiagić.