Budući da Amerikanci aškenazijskogjevrejskog porijekla čine populaciju s relativno ograničenim brojem osnivača, Friedrichsen et al. (2004) pretpostavili su da bi analize genomske povezanosti nasljednih porodičnih karcinoma prostate u ovoj populaciji povećale homogenost lokusa i vjerovatnoću pronalaska pravog lokusa osjetljivosti. Stoga su izvršili skeniranje 36 jevrejskih porodica u čitavom genomu: 17 iz Centra za istraživanje raka Fred Hutchinson i 19 porodica koje je prikupio Univerzitet Johns Hopkins. Podaci su istaknuli regiju 7q11-q21, s ocjenom neparametarske povezanosti (NPL) od 3,01. Nakon genotipizacije dodatnih markera unutar vrha 7q11-q21, rezultat NPL se povećao na 3,35.
Skriningom 541.129 jednonukleotidnih polimorfizama u velikoj dvofaznoj studiji pridruživanja genoma na karcinom prostate u kojoj su učestvovali kavkazoidni učesnici iz Ujedinjenog Kraljevstva i Australije, Eeles et al. (2008) otkrili su povezanost jednonukleotidnog polimorfizma (SNP) u intronima devet gena LMTK2, rs6465657 i osjetljivost na rak prostate (p= 1,1 x 10 (–9)). Gen LMTK2 nalazi se na hromosomu 7, sekvenca q21-q22.
[3]
U jednoj od novijih studija, konstatira se da rezultati više od desetak genomskih skeniranja osjetljivosti na rak prostate, koji obuhvataju oko 15.00 porodica sa nasljednim karcinomomprostate, ukazujuči da je rak prostate izuzetno heterogena bolest s više lokusa koji doprinose ukupnoj osjetljivosti. U pokušaju da se smanji heterogenost lokusa, obavljeno je skeniranje povezivanja genoma za gene osjetljivosti na rak prostate u 36 jevrejskih porodica, koji predstavljaju stratifikaciju nasljednih porodičnih karcinoma prostate s potencijalno povećanom homogenošću lokusa. 36 jevrejskih porodica predstavlja kombinirani skup podataka od 17 jevrejskih porodica iz skupa podataka o genetičkom istraživanju karcinoma prostate Fred Hutchinson-a i 19 aškenazijskih jevrejskih porodica prikupljenih na Univerzitetu Johns Hopkins. Svi dostupni članovi porodice, uključujući 94 oboljela muškarca, genotipizirani su na markerima raspoređenim po genomu s prosječnim intervalom od < 10 centimorgana.
Neparametarske analize povezivanja u više tačaka bile su primarni pristup, iako su provedene i parametarske analize. Najjači signal bio je značajan vrhunac povezivanja 7q11-21, sa ocjenom neparametarske veze (NPL) od 3,01 (p= 0,0013). Simulacije su pokazale da to odgovara empirijskom p = 0,006 u cijelom genomu. Sve ostale regije imale su P NPL vrijednosti >/= 0,02. Nakon genotipizacije dodatnih markera unutar vrha 7q11-21, rezultat NPL se povećao na 3,35 (P = 0,0004) na D7S634 s logaritmom za raspodjelu alela sa kvotom od 3,12 (p = 0,00007). Ove studije ističu korisnost analize definiranih skupova porodica sa zajedničkim porijeklom za smanjenje problema heterogenosti lokusa povezanih sa proučavanjem složenih osobina.[4]
^Eeles, R. A., Kote-Jarai, Z., Giles, G. G., Al Olama, A. A., Guy, M., Jugurnauth, S. K., Mulholland, S., Leongamornlert, D. A., Edwards, S. M., Morrison, J., Field, H. I., Southey, M. C., and 37 others. Multiple newly identified loci associated with prostate cancer susceptibility. Nature Genet. 40: 316-321, 2008. PubMed: 18264097
^Danielle M Friedrichsen, Janet L Stanford, Sarah D Isaacs, Marta Janer, Bao-Li Chang, Kerry Deutsch, Elizabeth Gillanders, Suzanne Kolb, Katherine E Wiley, Michael D Badzioch, S Lilly Zheng, Patrick C Walsh, Gail P Jarvik, Leroy Hood, Jeffrey M Trent, William B Isaacs, Elaine A Ostrander, Jianfeng Xu (2004): Identification of a prostate cancer susceptibility locus on chromosome 7q11-21 in Jewish families. Proc Natl Acad Sci U S A 101(7):1939-44; pmid: 14769943; pmcid: pmc357031; doi: 10.1073/pnas.0308336100
