Norman Graham Hill bio je britanski vozač i vlasnik tima i dvostruki prvak Formule 1. Jedini je vozač koji je osvojio trostruku krunu motorsporta, tj. bio je prvak u takmičenjima: 24 sata Le Mansa, Indianapolis 500 i Formula 1. Također se 1970-tih pojavljivao na različitim, nesportskim TV-u emisijama. Graham Hill i njegov sin Damon su jedini par, otac i sin, koji su osvojili prvenstvo Formule 1. Grahamov unuk Josh, Damonov sin, također se bavio ovim sportom kada je 2013. godine u dobi od 22 godine prestao sa aktivnim učešćem u takmičenju u Formuli 3. Hill je poginuo kada se avion kojim je upravljao pri jakoj magli, srušio u blizini golf terena u sjevernom Londonu. Hill, Tony Brise i još četiri člana Hillovog trkačkog tima su se vraćali sa automobilskog testiranja održanog na kružnoj stazi Paul Ricard u Francuskoj. Pored Hilla svih njegovih 5 saputnika su poginuli.

Rođenje15. februar 1929.
London, UK
Smrt29. novembar 1975.
NacionalnostUjedinjeno Kraljevstvo britansko
Početak karijere1958.
Kraj karijere1975.
Formula 1 karijera
Trke179 (176 starta)
Prvenstva2 (1962. i 1968.)
Pobjede14
Podiji36
Bodovi270 (289)
Prve startne pozicije13
Najbrži krug10
Prva trkaVelika nagrada Monaka, 1958. godine
Prva pobjedaVelika nagrada Holandije, 1962. godine
Posljednja pobjedaVelika nagrada Velike Britanije, 1975. godine
Posljednja trkaVelika nagrada Monaka, 1975. godine
Posljednja sezona1975.

Biografija

uredi

Profesionalna karijera

uredi
 
Graham Hill u Lotusu 49 na stazi u Nürburgringu, 1969. godine

Svoj debi u takmičenju Formule 1 Hill je ostvario u sezoni 1958. na utrci za VN Monaka. U prve dvije sezone, u kojima je vozio za tim Lotusa, Hill nije ostvario dobre rezultate jer je u glavnom odustajao, ostvarivši tek 4 plasmana, ne osvojivši niti jedan bod.

Godine 1960. Hill se pridružio timu British Racing Motorsu (BRM) i tu ostaje 7 sezona (1960.-1966.). Prve dvije sezone su bile dosta uspješnije u odnosu na period iz Lotusa jer je osvojio prvo 4. a onda i 3. mjestu na kraju sezone. U sezoni 1962. je zablistao i od ukupno 9 utrka, ostvaruje 4 pobjede i uz 2 druga mjesta sa osvojenih 42 (52) boda postaje po prvi put prvakom Formule 1. Naredne 3 sezone također ostvaruje dobre rezultate ali ipak zauzima 2. mjesta, dvaput iza Jima Clarka i jedanput je bolji od njega bio John Surtees. Hill je također bio dio takozvane 'britanske invazije' vozača i automobila na utrkama Indianapolis 500 tokom sredine 1960-ih. U tom takmičenju i pobjeđuje 1966. godine. U sezoni 1967. ponovo se vraća u tim Lotusa gdje pomaže na razvoju novog Lotusa 49 sa Cosworthovim V8 motorom. Nakon što su mu timske kolege Jim Clark i Mike Spence poginuli početkom 1968. godine, Hill vodi ekipu i u toj sezoni, po drugi put osvaja prvenstvo. Lotus je u tom periodu bio na zlu glasu, kao krhak i opasan bolid, pogotovo sa novim aerodinamičkim pomagalima koja su ugrađivana. Nakon sudara na utrci za VN SAD-a 1969. godine, voženoj na Watkins Glenu, lomi obje noge i prekida karijeru. Uobičajeno za njega, kada ga ubrzo nakon nesreće pitaju da li ima šta poručiti supruzi, Hill odgovora: "Samo joj poručite da neću biti na plesu slijedeće 2 sedmice."[1] Nakon oporavka, Hill nastavlja sa karijerom u Formuli 1 još nekoliko godina ali nikada više ne postiže ni približno vrijedne rezultate. Iako je što se tiče sportske karijere bio skoncentrisan na takmičenje u Formuli 1, Hill je također zadržao i prisutnost u drugim motosport takmičenjima. Jedini je vozač koji je objedinio tzv. trostruku krunu skupivši 3 titule na slijedećim takmičenjima:

  • Indianapolis 500 (1966. godine), 24 sata Le Mansa (1972. godine) i Monaco Grand Prix (1963.–65., 1968. i 1969.)[2][3] ili
  • Indianapolis 500 (1966. godine), 24 sata Le Mansa (1972. godine) i Formula 1 (1962. i 1968. godine).[4][5][6]

Porodični život

uredi

1955. godine, Hill se oženio sa Betti, koja je finansirala vjenčanje jer je Hill sav svoj novac potrošio finansirajući svoje utrke. Imali su dvije kćeri, Brigitte i Samanthu, i sina Damona, koji je i sam kasnije postao svjetski prvak u Formuli 1, kao prvi od dva svjetska prvaka koji su sinovi svjetskih prvaka. (Drugi je Nico Rosberg.)

Reference

uredi
  1. ^ http://forix.autosport.com/login.php?l=0&p=noteshow.php?l=0%7Cx=3%7Cr=19690010%7Ci=3591
  2. ^ Dan Knutson (3. 6. 2003). "Points Race Stays Tight; Montoya Joins Elite Company With Victory". Arhivirano s originala, 6. 11. 2007. Pristupljeno 3. 12. 2007.
  3. ^ Henri Boulanger. "Monaco Grand Prix Glitz Draws Rising Stars". IntakeInfo.com. Arhivirano s originala, 11. 12. 2007. Pristupljeno 5. 12. 2007.
  4. ^ "Tribute to Graham Hill". lastingtribute.co.ok. Arhivirano s originala, 18. 1. 2008. Pristupljeno 5. 12. 2007.
  5. ^ Bette Hill with Neil Ewart (1978). The Other Side of the Hill. Hutchison/Stanley Paul. str. 87. ISBN 0-09-134900-1.
  6. ^ Oliver Irish (15. 6. 2007). "Stick to the day job, Jacques". London: Guardian Unlimited. Pristupljeno 5. 12. 2007.

Vanjski linkovi

uredi