Gospođicina kuća u ulici Hamdije Kreševljakovića broj 1

Gospođicina kuća u Sarajevu je stambeni objekat u ulici Hamdije Kreševljakovića br. 1, u općini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 11. marta 2011. godine, donijela je odluku da se kuća proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Gospođicina kuća, august 2020.

Historija

Kuća je izgrađena tokom austrougarskog perioda kada dolazi do razmaha graditeljske i obrtničke djelatnosti u Sarajevu, koje je dodatno pospješeno usvajanjem novih građevinskih propisa iz 1893. godine. Novi građevinski propisi se nadovezuju na „Bauordnung“, prvu građevinsku regulativu nove vlasti iz 1880. godine.

Počevši od 1905. godine objekat je bio u vlasništvu “ddo Sarajevo”, a 1935. godine dolazi do promjene vlasništva. Tokom I. i II. svjetskog rata, te perioda između, nije došlo do oštećenja. Godine 1962. izvršena je nacionalizacija objekta, ali su nasljednicima vlasnika ostavljeni spratni i potkrovni stan. Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992.-95.) kuća je lakše oštećena. Nakon 1995. godine objekat je napušten, izuzev prizemne stambene jedinice, te je vidna degradacija krovne konstrukcije i sjeverne fasade.

Opis

Kuća je izvedena u historicističkom duhu, i zajedno sa vilom Hermine Radisch spada u grupu stambenih objekata na prelazu vile i palate u malom.

Osnova je dimenzija 12,00 m x 12,00 m. Spratnost iznosi Sut+P+1+Potkrovlje, a visina do sljemena dvovodnog krova iznosi 12,70 metara.

Zidne slike na sjevernoj fasadi

Zidne slike na sjevernoj fasadi – tri panela između prozora dimenzija približno 105 cm x 205 cm i pojas iznad prozora i panela – izvedene su u zgrafito tehnici i predstavljaju najvrijedniji likovni i estetski element ove historijske građevine. Zgrafito tehnika podrazumijeva urezivanje crteža u malter, a pojavljuje se u XV. stoljeću na prostorima Italije. Riječ zgrafito potječe od italijanskog sgraffiare, što znači grepsti. Paneli između prozora izvedeni su u sepija tonovima – sa dominantno terakotno crvenom bojom (pozadina i konture crteža).

Na panelima su ucrtani vertikalno postavljeni likovi preuzeti iz rimske mitologije. Na prvom panelu slijeva je predstava žene u dugoj haljini s kopljem i šljemom s perjanicom pokraj desne noge, što su atributi uobičajeni za božicu Minervu (božica mudrosti). Na središnjem panelu je predstava muškarca u odori rimskoga ratnika, sa šljemom, kopljem i štitom sa prikazom orla. Atributi upućuju na nekoga od antičkih junaka Perzeja ili Merkura. Na trećem panelu, kompozicijski složenijem no prethodni, također je naslikan ženski lik sa zidinom, tornjem i suvremenom uličnom svjetiljkom u pozadini. Djevojka u desnoj ruci drži knjigu dok se lijevom oslanja na zupčasti točak – prizor se doima kao personifikacija novog doba ili prolaznosti vremena uopće.

Iznad prozora i panela nalaze se sedam lučnih završetaka (visine 50 cm) sa crtežima izvedenim također u zgrafito tehnici. Gledano zdesna prvi, treći, peti i sedmi ukrašeni su isključivo stiliziranim floralnim ornamentima, dok drugi, četvrti i šesti u središtu imaju lice okruženo lozom. Crtežima su ispunjena i polja, njih šest, između opisanih lučnih završetaka.

Literatura

• Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
• B. Zlatar, M. Ganibegović, Š. Gavraović, V. Žujo. Sarajevo, ulice, trgovi, mostovi, parkovi i spomenici – općina Centar. Sarajevo: “Mediapress”, 2007.

Vanjski linkovi

• Spomenik koji nestaje
• Zapušteni spomenik Arhivirano 16. 2. 2019. na Wayback Machine