Glitch umjetnost

Glitch umjetnost (engleski: Glitch art) praksa je korištenja digitalnih ili analognih grešaka u estetske svrhe bilo kvarom digitalnih podataka ili fizičkim manipuliranjem elektroničkim uređajima. Glitch se pojavljuje u vizuelnoj umjetnosti u filmu A Color Box (1935) Len Lyea, Nam June Paikovoj sklupturi TV Magnet (1965), te savremenijim radovima kao što je Panasonic TH-42PWD8UK Plasma Screen Burn (2007) Coryja Arcangela .

Animirani primjer kako može izgledati pokvareni video od Michaela Betancourta ( Mae Murray u testu ekrana)

Historija pojma

Primjer glitch umjetnosti, Rosa Menkman

Tehnički rečeno, glitch je neočekivani rezultat kvara, posebno kvara koji se javlja u softveru, video igrama, slikama, video zapisima, audio i drugim digitalnim artefaktima. Rani primjeri kvarova koji se koriste u medijskoj umjetnosti uključuju Digitalnu TV večeru (1978.) koju su kreirali Jamie Fenton i Raul Zaritsky, a zvuk s greškama napravio je Dick Ainsworth. Ovaj video je napravljen manipulacijom Bally konzole za video igre i snimanjem rezultata na video traku.

Termin glitch se povezivao sa muzikom sredinom 90-ih da bi opisao žanr eksperimentalne/buke/elektronike (pogledajte muziku glitch-a ). Ubrzo nakon toga, kada su VJ-evi i drugi vizuelni umjetnici počeli da prihvataju glitch kao estetiku digitalnog doba, glitch se počeo širiti na čitav skup vizuelnih umetnosti. Jedan takav rani pokret kasnije je nazvan " net.art " o ilčkičivao je rani rad umjetničkog kolektiva JODI, pokrenutog od umjetnika Joana Heemskerka i Dirka Paesmansa. JODI-jevi eksperimenti u glitch umjetnosti uključivali su namjerno izazivanje grešaka u izgledu na njihovoj web stranici kako bi se prikazao osnovni kod i poruke o grešci. Istraživanja JODI-ja i drugih članova net.arta kasnije će uticati na prakse vizuelnog izobličenja kao što su databending i datamoshing (vidi dole).

Glitch umjetnički događaji

U januaru 2002, Motherboard tech-art kolektiv, održao je prvi glitch art simpozijum u Oslu, Norveška, te tom prilikom okupio međunarodne umjetnike, akademike i druge glitch praktičare na kratko vrijeme da podijele svoj rad i ideje s javnošću i jedni s drugima."

Od 29. septembra do 3. oktobra 2010. godine, Chicago je bio domaćin prve GLI. TC/H, petodnevnekonferencije koju su organizovali Nick Briz, Evan Meaney, Rosa Menkman i Jon Satrom. Konferencija je koja uključivala radionice, predavanja, performanse, instalacije i projekcije. U novembru 2011, drugi GLI. TC/H događaj je putovao od Chicaga do Amsterdama i konačno do Birminghama, UK. Uključivao je radionice, projekcije, predavanja, performanse, panel diskusije i galerijsko predstavljanje tokom sedam dana u tri grada.

2013

Run Computer, Run na umjetničkom festivalu GLITCH 2013 u RuaRed, South Dublin Arts Center - Dublin, kustos Nora O Murchú .

2015

Glitch Art je mrtav u Teatru Barakah u Varšavi, Poljska. Kustosi Ras Alhague i Aleksandra Pienkosz.

reFrag: greška u La Gaïté Lyrique u Parizu, Francuska. U organizaciji School Art Institute of Chicago i Parsons Paris.

2017

Glitch Art is Dead 2 u Galeriji Gamut, u Minneapolisu, Minnesota, SAD. Kustosi Miles Taylor, Ras Alhague i Aleksandra Pienkosz.

2018

Blue\x80 & Nuit Blanche u Villette Makerz u Parizu, Francuska. Kustosi Ras Alhague i Kaspar Ravel.

Refrag #4 Od kolijevke do groba na Espace en cours u Parizu, Francuska. Kustos: Benjamin Gaulon.

2019

Izložba Communication Noise , Media Mediterranea 21 festival, Pula, Hrvatska.

2020

An Ecercise of Meaning in a Glitch Season, izložba u Nacionalnoj galeriji Singapura. Kustos: Syaheedah Iskandar.

2021

Glitch Art u Iranu. La prima mostra artistica collettiva.

Metode

Glitch umjetnost obično podrazumjeva vizuelne greške, bilo na nepokretnoj ili pokretnoj slici. Nastaje ili "hvatanjem" slike kvara koji se nasumično događa ili češće tako što umjetnici odnosno dizajneri manipuliraju svojim digitalnim datotekama, softverom ili hardverom, kako bi proizveli ove "greške". Umjetnici su na internetu objavili razne tutorijale koji objašnjavaju kako napraviti glitch umjetnost. Postoji mnogo pristupa da se ovi kvarovi dogode na zahtjev, u rasponu od fizičkih promjena hardvera do direktnih izmjena samih digitalnih datoteka. Umjetnik Michael Betancourt identificirao je pet područja manipulacije koja se koriste za stvaranje glitch umjetnosti. Betancourt napominje da je umjetnost glitcha definirana širokim spektrom tehničkih pristupa koji se mogu identificirati s promjenama napravljenim na digitalnom fajlu, njegovom generativnom prikazu ili tehnologijama koje se koriste za njegovo prikazivanje (kao što je video ekran). On u ovaj raspon uključuje promjene napravljene na analognim tehnologijama kao što su televizija (u video umjetnosti) ili fizička filmska traka u filmovima.

Manipulacija podacima

Primjer datamoshinga

Manipulacija podacima (engleski: Databending) mijenja informacije unutar digitalne datoteke kako bi stvorila greške. Databending uključuje uređivanje i promjenu podataka u fajlu. Postoji niz tutorijala koji objašnjavaju kako napraviti ove promjene pomoću programa kao što je HexFiend. Adam Woodall objašnjava u svom tutorijalu:

Kao i svi fajlovi, slikovni fajlovi (.jpg .bmp .gif itd.) se sastoje od teksta. Za razliku od nekih drugih datoteka, poput .svg (vektori) ili .html (web stranice), kada se slika otvori u uređivaču teksta, sve što se pojavljuje je gobbldygook!

Povezani procesi kao što je datamoshing mijenjaju podatke u video ili slikovnom fajlu. Datamoshing sa softverom kao što je Avidemux je uobičajena metoda za stvaranje glitch art-a manipuliranjem različitim tipovima okvira u komprimiranom digitalnom videu:

Datamoshing uključuje uklanjanje I-okvirova kodiranog videa (intrakodirana slika, također poznata kao ključni okviri—okvir koji ne zahtijeva nikakve informacije o drugom okviru za dekodiranje), ostavljajući samo P- (predviđena slika) ili B - (dvoprediktivne slike) okvire. P-okviri sadrže informacije koje predviđaju promjene u slici između trenutnog i prethodnog okvira, a B-okviri sadrže informacije koje predviđaju razlike u slici između prethodnog, trenutnog i narednog okvira. Budući da P- i B-okviri koriste podatke iz prethodnih i prednjih okvira, oni su komprimiraniji od I-okvira.

Ovaj proces direktne manipulacije digitalnim podacima nije ograničen na datoteke koje se pojavljuju samo na digitalnim ekranima. "3D model glitching" odnosi se na namjerno oštećenje koda u programima za 3D animaciju što rezultira iskrivljenim i apstraktnim slikama 3D virtualnih svjetova, modela, pa čak i 3D štampanih objekata .

Neusklađenost

Greške zbog neusklađenosti nastaju otvaranjem digitalne datoteke jedne vrste pomoću programa dizajniranog za drugu vrstu datoteke, kao što je otvaranje video datoteke kao zvučne datoteke ili korištenje pogrešnog kodeka za dekompresiju datoteke. Alati koji se obično koriste za stvaranje grešaka ovog tipa uključuju Audacity i WordPad . Umjetnik Jamie Boulton objašnjava proces i greške koje on proizvodi, napominjući da ovi problemi zavise od toga kako Audacity rukuje datotekama, čak i kada nisu audio kodirani:

Najlakši način da manipulišete datotekom u Audacityju je da odaberete dio datoteke i na njega primijenite jedan od ugrađenih zvučnih efekata. Sada, ja nisam kompjuterski ekspert, ali kako ja to vidim, kada primijenite zvučni efekat na zvučnu datoteku, program uzima tu datoteku i mijenja podatke datoteke na način za koji mu je rečeno da će postići taj efekat. Tako, na primjer, ako biste primijenili eho efekat, on bi ponovio dijelove datoteke, smanjujući ponavljanje nakon svake iteracije. Divna stvar je što će to učiniti bez obzira na to šta je datoteka zapravo, Audacity ne prepoznaje da li je datoteka zvuk ili ne, te će je izmijenit na način na koji je instruiran.

Kvar hardvera

Do kvara hardvera dolazi promjenom fizičkog ožičenja ili drugih unutrašnjih veza same mašine, kao što je kratki spoj, u procesu koji se zove circuit bending" što uzrokuje da mašina stvara kvarove koji proizvode nove zvukove i vizualne efekte. Na primjer, oštećenjem unutrašnjih dijelova nečega poput VHS playera, može se postići različite živopisne vizualne slike. Video umjetnik Tom DeFanti objasnio je ulogu hardverskog kvara u glasu za rani glitch video Jamieja Fentona Digital TV Dinner koji je koristio Bally video game console sistem.

Ovaj komad predstavlja apsolutno najjeftiniji komad koji može biti u kućnoj kompjuterskoj umjetnosti. Ovo uključuje uzimanje sistema za video igre od 300 dolara, udaranje po njemu šakom tako da kertridž iskoči dok pokušava da napiše meni. Muziku ovdje radi Dick Ainsworth koristeći isti sistem, ali udarajući je prstima umjesto šakama.

Fizičko udaranje po kućištu sistema za igru uzrokovalo bi da kaseta za igru iskoči, prekidajući računarske operacije. Greške koje su rezultat ovog kvara bile su rezultat načina na koji je mašina postavljena:

Pogrešna registracija

Pogrešnu registraciju proizvodi fizički šum analognih medija kao što je filmski film. Uključuje prljavštinu, ogrebotine, mrlje i oznake koje mogu izobličiti fizičke medije, također utječu na reprodukciju digitalnih snimaka u medijima kao što su CD-ovi i DVD-ovi, Kompozitor elektronske muzike Kim Cascone je objasnio 2002.:

„Postoje mnoge vrste 'kvara' digitalnog zvuka. To ponekad rezultira užasnom bukom, dok ponekad može proizvesti čudesne tapiserije zvuka. (Za avanturističke uši, ovo je često isto. ) Kada su njemački eksperimentatori zvuka poznati kao Oval počeli stvarati muziku ranih 1990-ih tako što su slikali male slike na donjoj strani CD-a kako bi ih natjerali da preskaču, koristili su ‘failure' aspekt svom radu koji je otkrio podtekstualni sloj ugrađen u kompakt disk. Ovalova istraga '‘failure' aspekta' nije nova. Mnogo je posla ranije urađeno u ovoj oblasti, kao što je rad na optičkoj zvučnoj podlozi Laszla Moholy-Nagya i Oskara Fischingera, kao i manipulacije vinilnim pločama Johna Cagea i Christiana Marclaya, da spomenemo samo neke. Ono što je novo je da ideje sada putuju brzinom svjetlosti i mogu izroditi čitave muzičke žanrove u relativno kratkom vremenskom periodu."

Distorzija

 

Distorzija je bila jedna od najranijih vrsta glitch umjetnosti koja je nastala, kao na primjer u radu video umjetnika Nam June Paika, koji je stvorio izobličenja videa postavljajući moćne magnete u neposrednoj blizini televizijskog ekrana, što je rezultiralo pojavom apstraktnih uzoraka. Paikov dodatak fizičkih smetnji TV prijemniku stvorio je nove vrste slika koje su promijenile način na koji je emitovana slika prikazana:

Magnetno polje ometa elektronske signale televizije, izobličujući emitovanu sliku u apstraktni oblik koji se mijenja kada se magnet pomjeri.

Snimanjem rezultirajućih analognih izobličenja kamerom, oni se tada mogu prikazati bez potrebe za magnetom.

Artefakti kompresije su primjetno izobličenje medija (uključujući slike, audio i video ) uzrokovano primjenom kompresije s gubicima . Mogu se s ciljano koristiti kao vizualni stil u glitch umjetnosti. Rad Rose Menkman koristi artefakte kompresije, posebno blokove diskretne kosinusne transformacije (DCT blokove) koji se nalaze u većini formata kompresije digitalnih medijskih podataka kao što su JPEG digitalne slike i MP3 digitalni audio . Drugi primjer je Jpegs njemačkog fotografa Thomasa Ruffa, koji koristi namjerne JPEG artefakte kao osnovu stila slike.

Vidi također

• Databending
• Distorzija (optika)
• Elektronska umjetnost
• Glitch (muzika)
• Glitching
• Internet umjetnost
• Lista glitch umjetnika
• Net.art
• Umjetnost novih medija
• Postdigital
• VJing
• Wabi-sabi

Dalje čitanje

• • Almond, Richard. "Fading Mnemonics and Digital Decay", 2009
  • Baker-Smith, Ben. "Flickr Glitch Artists", 2010
  • Betancourt, Michael. "Welcome to Cyberia", Miami Art Exchange, September 19, 2003.
  • Betancourt, Michael. "Critical Glitches and Glitch Art", 2014
  • Betancourt, Michael (2016). Glitch Art in Theory and Practice: Critical Failures and Post-Digital Aesthetics (1st izd.). New York: Routledge Focus. ISBN 978-1138219540.
  • Bosma, Josephine. "Interview with Jodi Arhivirano 23. 12. 2021. na Wayback Machine", 1997
  • Briz, Nick. Thoughts on Glitch(Art)v2.0 Arhivirano 17. 1. 2021. na Wayback Machine, 2015
  • Briz, Nick. Glitch & Art, 2009
  • Donaldson, Jeff. "gLossing over Thoughts on Glitch: A Poetry of Error". Artpulse Magazine Vol. 2, No. 3 (Spring 2011)
  • Downey, Jonas. "Glitch Art". Ninth Letter (2012). Retrieved February 23, 2013.
  • Gaulon, Benjamin. DeFunct / ReFunct Publication, exhibition catalogue, 2011
  • Geere, Duncan (10. 8. 2010). "Glitch art created by 'databending'". Wired UK. Wired.co.uk. Arhivirano s originala, 18. 8. 2010.
  • Germen, Murat. "Inadvertent – Ars accidentalis." International Symposium on Computational Aesthetics in Graphics, Visualization, and Imaging (CAe 2008), Lisbon, Portugal.
  • Goriunova, Olga and Alexei Shulgin. "Glitch," in Software Studies: A Lexicon, ed. Matthew Fuller (Cambridge, MA: MIT Press, 2008)
  • Grenzfurthner, Johannes. Interview with Phil Stearns. Pixel Form, 2010
  • Krapp, Peter. Noise Channels: Glitch and Error in Digital Culture, Minneapolis: University of Minnesota Press 2011.
  • Manon, Hugh S and Daniel Temkin, "Notes on Glitch Arhivirano 8. 3. 2022. na Wayback Machine", 2011
  • Menkman, Rosa. The Glitch Moment(um), Network Notebooks 04, Institute of Network Cultures, Amsterdam., 2011. ISBN 9789081602167ISBN 9789081602167
  • Moradi, Iman. "Seeking Perfect Imperfection: A Personal Retrospective on Glitch Art. Vector (e-zine) 6 (July 2008). Retrieved July 15, 2011
  • Moradi, Iman (2009). Glitch : designing imperfection (1st izd.). New York: Mark Batty Publisher. ISBN 978-0979966668.
  • Poremba, Cindy. "Point and Shoot: Remediating Photography in Gamespace." Games and Culture Volume 2, Number 1 (January 2007): 49–58.

Vanjski linkovi

• Glitch Art Documentary u produkciji web serije Off Book
• Glitch Theory wiki na archive.org