George Washington
George Washington (22. februar 1732 – 14. decembar 1799) bio je američki političar i državnik, prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1789–1797),[1][2][3] vrhovni komandant Kontinentalne armije za vrijeme Američkog rata za nezavisnost i jedan od Očeva osnivača Sjedinjenih Američkih Država. On je presjedavao konvencijom koja je izgradila trenutni Ustav Sjedinjenih Američkih Država i za života je nazvan "otac nacije".
| George Washington | |
|---|---|
 | |
| 1. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država | |
| Vrijeme na dužnosti 30. april 1789 – 4. mart 1797. | |
| Nasljednik | John Adams |
| Vrhovni komandant Kontinentalne armije | |
| Vrijeme na dužnosti 19. juni 1775 – 23. decembar 1783. | |
| Nasljednik | Henry Knox |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 22. februar 1732. Popes Creek, Virgina, SAD |
| Smrt | 14. decembar 1799 (67 godina) Mount Vernon, Virgina, SAD |
| Politička stranka | nezavisni |
| Supružnik | Martha Dandridge Custis |
| Vjera | Deizam, Episkopalna crkva |
| Potpis |  |
Zbog njegove snažne liderske sposobnosti, Washington je jednoglasno izabran za predsjednika u prva dva nacionalna izbora. On je nadgledao stvaranje jake, dobro finansirane nacionalne vlade koja je bila neutralna za vrijeme Francuskih revolucionarnih ratova, potisnuvši Viski pobunu, osvojivši naklonost svih Amerikanaca. Za vrijeme njegovog mandata uspostavljeni su mnogi presedani, koji se i danas koriste, kao što su sistem kabineta, inauguralni govor i titula G. Predsjednik. Njegovim povlačenjem sa dužnosti nakon dva mandata uspostavljena je tradicija koja je bila neprekinuta do 1940..
Rođen je u pokrajinskoj koloniji Virginiji. Njegova porodica je bila bogata i imala je plantažu duhana i robove koje je naslijedila, ali su njegovi pogledi na ropstvo evoluirali. U mladosti je postao viši britanski oficir kolonijalne policije u prvim fazama Francuskog i Indijanskog rata. Na Drugom Kontinentalnom kongresu 1775. Washington je izabran za zapovjednika glavne kontinentalne vojske u američkoj revoluciji. Washington je, kao komandant, protjerao Britance iz Bostona 1776, ali je poražen i zarobljen kasnije te godine, kada je izgubio New York. Nakon prelaska rijeke Delaware usred zime, porazio je Britance u dvije bitke i ponovo zauzeo New Jersey. Ova bitka je poznata kao bitka kod Trentona.
Njegova strategija je omogućila Kontinentalnim snagama da poraze dvije glavne britanske vojske u Saratogi 1777. i Yorktownu 1781.. Historičari hvale Washingtonov izbor generala, očuvanje i komandu nad vojskom, koordinaciju sa Kongresom, sa državnim guvernerima i njihovom policijom, za usmjeravanje pažnje na zalihe, logistiku i obuku. U borbi je, međutim, Washington više puta nadmudrio britanskog generala sa većom vojskom. Nakon pobjede 1783, Washington je dao ostavku kao glavni zapovjednik, dokazujući svoje protivljenje diktaturi i njegovu predanost američkom republikanizmu.
Washington je presjedavao Ustavnom Konvencijom 1787, u kojoj je osmislio novi oblik savezne vlade za Sjedinjene Države. Nakon jednoglasnog izbora za predsjednika 1789, radio je na tome da ujedini rivalske frakcije u novoj državi. Podržao je program Aleksandra Hamiltona kako bi zadovoljio sve učesnike, uspostavio je federalni i državni nivo, uspostavio je stalno sjedište vlade, implementirao efikasan poreski sistem i stvorio nacionalnu banku. Kako bi izbjegao novi rat sa Velikom Britanijom, garantirao je deset godina mira i profitabilnu trgovinu potpisujući Jay sporazum 1795, uprkos intenzivnom protivljenju Jeffersona. Iako je bio nestranački političar, nikada nije ušao u Federalnu stranku, ali je u velikoj mjeri podržavao njihovu politiku. Washingtonov oproštaj od politike je bio izraz republikansku vrline, upozoravajući ih na jednostračje, regionalizam i učešće u stranim ratovima. Povukao se 1797. u svoj dom na plantažu u Mount Vernonu.
Dok je bio na vlasti, posebno se brinuo za očuvanje slobode, smanjenje regionalnih napetosti i promociju duha američkog nacionalizma. Nakon njegove smrti, pjevali su se hvalospjevi "prvi u ratu, prvi u miru, i prvi u srcima svojih zemljaka". Akademici i naučnici ga dosljedno svrstavaju među tri najbolja predsjednika u američkoj historiji; upamćen je i prikazan na spomenicima, valuti i drugim posvetama do današnjih dana.
Rani život
urediVeć po samom svom porijeklu George Washington je bio dio privredne i kulturne elite države Virdžinije, koja je mahom bila sačinjena od posjednika plantaža i robovlasnika. Oba roditelja, Augustine Washington (1693–1743.) i Mary Ball (1708–1789.), bili su engleskog porijekla. Najprije je 1749. bio uposlen kao geometar, i to između ostalog u dolini Shenandoah. Pedesetih godina 18. vijeka postaje nasljedstvom, ženidbom i raznoraznim kupoprodajama zemljišnih posjeda jedan od najbogatijih ljudi Virdžinije.
Rat sa Francuskom i "indijanski rat"
uredi
1754. proglašen je brigadirom milicije države Virdžinije, kojom prilikom je izgradio jako mnogo utvrda na zapadnoj granici države i vodio pregovore sa Francuzima, koji su bili prodrli u dolinu rijeke Ohio. Napetosti iz ovih pregovora doveli su do rata od 1754. do 1763. između Francuske i indijanskih savezničkih plemena protiv Britanaca (engleski: French and Indian War – u Evropi poznat kao Sedmogodišnji rat). Washington je prvo 1754. učestvovao u sukobu sa francuskim postrojbama u blizini današnjeg Pittsburgha, gdje je porazio jednu francusku postrojbu, ali je kasnije zbog francuske premoći bio okružen u utvrdi "Fort Necessity" i bio prisiljen na kapitulaciju i bezuvjetno povlačenje.
Sljedeće godine je učestvovao sa svojom milicijom kao pratnja tzv. Braddockove ekspedicije britanske vojske. Tokom bitke na Monongaheliji bila su pogođena sva tri konja na kojima je on jahao. U toj bici se pokazao izvrsnim zapovjednikom, jer je usprkos porazu uspio organizirati povlačenje snaga. Poslije toga organizira prvu regularnu četu u Virdžiniji koja učestvuje u ratu, i postaje također i prvim zapovjednikom svih snaga u Državama.
Kao zapovjednik uspješno brani granice Virdžinije od Francuza, iako se pravi rat zapravo odvija u susjednim provincijama. 1758. odigrao je ključnu ulogu prilikom zauzimanja strateški važne utvrde Fort Duquesne (današnji Pittsburgh). 1759. napušta mjesto zapovjednika pukovnije i postaje zastupnik u predstavničkom domu Virdžinije.
Između ratova
urediJoš tokom rata George Washington se 1757. oženio sa Marthom Dandridge Custis, bogatom udovicom Daniela Parke Custisa, i prešao živjeti na plantaži Mount Vernon. Kao zastupnik Virdžinije se istakao na prvom Kontinentalnom kongresu u Philadelphiji 5. septembra 1774, na kojemu su razmatrane zajedničke mjere protiv britanske kolonijalne politike, a na drugom Kongresu 10. maja 1775. je postavljen za vrhovnog zapovjednika, jer je smatran najpovoljnijom ličnosti koja bi mogla povezati južne i sjeverne američke kolonije.
Američki rat za nezavisnost
uredi
George Washington je zapovjedništvo nad Kontinentalnom vojskom preuzeo 3. jula 1775. poslije sukoba sa Britancima kod Banker Hilla. Nakon što je uspješno istjerao Britance iz Bostona, izgubio je bitku kod Long Islanda 1776. i povukao se sa vojskom prema Valley Forge izvan uticaja Britanaca, kako bi se ponovno organizirao i odmorio snage. 25. decembra 1776. Washington je uspješno prešao rijeku Delaware River i nanio poraz Britancima kod Trentona, New Jersey, a nakon toga i 3. januara 1777. kod Prestona, čime je uspio ponovno podignuti narušeni moral kod vojnika Kontinentalne vojske.
Washington je zapovijedao trupama tokom revolucije i vezao britanske snage za centar zemlje, dok su general Gates i zapovjednik milicije Benedict Arnold izvojevali pobjedu protiv Britanaca u najznačajnijoj bici kod Saratoge 17. oktobra 1777, nakon čega je i Francuska priznala Sjedinjene Američke Države, a malo kasnije i Španija i Holandija.
Uz pomoć Francuza pod zapovjedništvom markiza de Lafayette 19. oktobra 1781. je pobijedio Britance pod vođstvom generala Cornwallisa u bici kod Yorktowna, što je ujedno i označilo i kraj rata. Tako je Britanija 30. novembra 1782. potpisala primirje, a 3. septembra 1783. i mir u Versaillesu i priznala nezavisnost Sjedinjenih Američkih Država.
Predsjednik
uredi
Nakon rata 1787. vrlo aktivno učestvuje u radu Kongresa i kao predsjednik Konvencije ujedinjenja mnogo doprinosi u stvaranju prvog ustava Sjedinjenih Američkih Država. Kongres ga je zatim 4. februara 1789. imenovao za prvog predsjednika Sjedinjenih Američkih Dražava, a zatim ponovno i 1792. Jedini je predsjednik koji je do sada jednoglasno izglasan za predsjednika.
Washington je prvi sastanak predsjedničkog kabineta održao 25. februara 1793. Težio je da se uklone razlike i nesloge između sjevernih i južnih država SAD-a, a u vanjskoj politici zauzeo je neutralan stav prema francuskim revolucionarnim ratovima, što je stvorilo veliku opoziciju prema njegovoj politici u SAD i on se zbog toga odbio kandidirati po treći put za predsjednika SAD-a 1796. Osim toga, 1791. je uveo porez na potrošnju whiskeya. Ovaj porez je naišao na velike proteste, posebno u graničnim područjima, pa je tako u julu 1794. u Allegheny County, Pennsylvanija, izbila u historiji poznata tzv. "Whiskey revolucija". Vrlo nepopularni tzv. Jay ugovor, po kojem je izbjegnut ponovni rat sa Velikom Britanijom, je također označio period njegovog predsjednikovanja, nakon čega je on prvi put javno kritiziran da je Britancima učinio velike ustupke.
Poslije svog predsjedničkog mandata 1797. Washington se povlači iz političkog života. Sljedeće godine ga je tadašnji predsjednik John Adams, zbog moguće opasnosti novog rata protiv Britanaca, postavio za vrhovnog zapovjednika sa činom generala na čelo vojske u svrhu zastrašivanja Britanaca, pri čemu je njegova uloga bila samo formalna.
Reference
uredi- ^ "George Washington | Life, Presidency, Accomplishments, & Facts". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 8. 2020.
- ^ Delahunty, Andrew; Dignen, Sheila (1. 1. 2010), Washington, George (jezik: engleski), Oxford University Press, ISBN 978-0-19-956745-4, pristupljeno 29. 8. 2020
- ^ "George Washington". The White House (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 8. 2020.
Vanjski linkovi
uredi
