Fitogeografija
Fitogeografija (od grčke riječi φυτόν – phytón = biljka + γεωγραφία, geographía = geografija) ili botanička geografija je dio biogeografije koji se bavi geografskim rasprostranjenjem biljnih vrsta i njihovim uticajem na zemljinu površinu. Fitogeografija se bavi svim aspektima rasprostranjenosti biljaka, od kontrola distribucije pojedinih raspona vrsta (na velikim i malim razinama) do faktora koji upravljaju sastavom čitavih zajednica i sveukupne flore.
Oblasti
urediFitogeografija je dio općenitije znanosti poznate kao biogeografija. Fitogeografi se bave obrascima i procesima u distribuciji biljaka. Većina glavnih pitanja i vrsta pristupa kojima se odgovara na takva pitanja drži se zajedničko između fito- i zoogeografa. Fitogeografija u širem smislu (ili geobotanika, u njemačkoj literaturi) obuhvata četiri polja prema fokusiranom aspektu: okoliš, flora (taksoni), vegetacija (biljna zajednica), odnosno porijeklo:[1][2][3][4]
- Ekologija biljaka (mezologija – međutim, fizionomsko-ekološki pristup vegetaciji i studije bioma također su općenito povezani s ovim poljem);
- Geografija biljaka (ili fitogeografija u strogom smislu, horologija, floristika);
- Sociologija biljaka (ili fitosociologija, sinekologija - međutim, ovo polje ne spada u proučavanje biljnog svijeta, budući da se njegov pristup proučavanju vegetacije oslanja na temeljnu jedinicu, biljnu zajednicu, koja je definiranaje florom).
- Historijska geografija biljaka (ili paleobotanika):
Fitogeografija se često dijeli na dvije glavne grane: ekološka fitogeografija i historijska fitogeografija. Prva istražuje ulogu biotskih i abiotskih interakcija u utjecaju na biljnu distribuciju; potonja se bavi povijesnom rekonstrukcijom porijekla, širenjem i istrebljenjem taksona.
Florne regije
uredi
Floristika se može odnositi i na proučavanje flore nekog teritorija ili područja. Tradicijska fitogeografija uglavnom se odnosi na floristiku i florističku klasifikaciju, vidi floristička provincija.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Rizzini, Carlos Toledo (1997). Tratado de fitogeografia do Brasil: aspectos ecológicos, sociológicos e florísticos (jezik: Portuguese) (2 izd.). Rio de Janeiro: Âmbito Cultural Edições. str. 7–11.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Mueller-Dombois, Dieter; Ellenberg, Heinz (august 1974). Aims and Methods of Vegetation Ecology. New York: John Wiley and Sons. ISBN 1-930665-73-3. See Mueller-Dombois (2001), p. 567, [1].
- ^ Pott, Richard (2005). Allgemeine Geobotanik: Biogeosysteme und Biodiversität (jezik: German). Berlin: Springer Spektrum. str. 13. ISBN 978-3540230588.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Vulf, E. V. (1943). An Introduction to Historical Plant Geography. Prevod: Brissenden, Elizabeth. Waltham, Massachusetts: Chronica Botanica Company.
Dopunska literatura
uredi- Brown, James H.; Lomolino, Mark V. (1998) [1983]. "Chapter 1". Biogeography (Second izd.). Sunderland, Massachusetts: Sinauer Associates. ISBN 0878930736.
- Humbodlt, Alexander von; Bonpland, Aimé (1805). Essai sur la geographie des plantes. Accompagné d'un tableau physique des régions équinoxiales fondé sur des mesures exécutées, depuis le dixiéme degré de latitude boréale jusqu'au dixiéme degré de latitude australe, pendant les années 1799, 1800, 1801, 1802 et 1803 (jezik: French). Paris: Schöll.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Polunin, Nicholas (1960). Introduction to Plant Geography and Some Related Sciences. McGraw-Hill.
- Wallace, Alfred R. (1878). Tropical Nature, and Other Essays. London: Macmillan.
Vanjski linkovi
uredi
- . Encyclopedia Americana. 1920.