Gaudeamus igitur
De Brevitate Vitae (bos.O kratkoći života) poznatija kao Gaudeamus igitur (bos. Živimo u veselju), je poznata studentska himna u mnogim evropskim zemljama. Na mnogim univerzitetima ovu himnu pjevaju na ceremoniji prilikom dodjeljivanja diploma. Uprkos njenoj upotrebi kao zvanične studentske himne, to je šaljiva i bezbrižna pjesma koja pospješuje zabavu za vrijeme studentskog života. Za ovu pjesmu se smatra da potječe od latinskog rukopisa iz 1287. godine. Pisana je u tradiciji Carpe Diem (bos. "Iskoristi dan") sa svojim pozivima na uživanje u životu. Bila je poznata kao pivska pjesma na mnogim antičkim univerzitetima i bila je službena pjesma mnogih škola, fakulteta, univerziteta, institucija, studentskih društava i službena je himna "Međunarodne studentske sportske federacije".
Njemački kompozitor Johannes Brahms povodom dobijanja počasnog doktorata na univerzitetu Breslau (današnji "Univerzitet u Wroclavu", Poljska), u znak zahvalnosti komponovao je "Akademsku festivalsku uvertiru". Za ovo muzičko djelo koristio je srednjovijekovne studentske pjesme. Kao vrhunac iskoristio je himnu "Gaudeamus igitur" u završnom dijelu svoje "Akademske festivalske uvertire" [1]
Na latinskom
urediGaudeamus igitur,
iuvenes dum sumus;
Post iucundam iuventutem,
post molestam senectutem
nos habebit humus.
Ubi sunt, qui ante nos
in mundo fuere?
Transiere ad superos,
adiere ad inferos
ubi iam fuere.
Vita nostra brevis est,
brevi finietur.
Venit mors velociter,
rapit nos atrociter,
nemini parcetur.
Vivat academia,
vivant professores,
vivat membrum quodlibet,
vivant membra quaelibet,
semper sint in flore!
Vivant omnes virgines
faciles, famosae!
Vivant et mulieres,
tenerae, amabiles,
bonae, laboriosae!
Vivat et res publica,
Et qui illam regit,
vivat nostra civitas,
maecenatum caritas,
quae nos hic protegit!
Pereat tristitia,
pereant osores,
pereat diabolus,
quivis antiburschius
atque irrisores!
Na bosanskom
urediŽivimo u veselju ,
dok smo tako mladi;
jer kad divna mladost prođe,
pa nam kruta starost dođe
shrvaće nas jadi.
Oni, što su živjeli
od nas mnogo prije
leže već u zemlji davno ...
Neke b'jedno, neke slavno
grobni hum sad krije.
Naš taj v'jek je kratak baš,
vrlo brzo svrši,
uz to pun je tuge, muke;
smrt svud pruža gadne ruke,
da nam život skrši.
Stog' nek žive škole sve,
profesori s njima ...
Bog poživi i nas đake,
prisutne sve veseljake,
koliko nas ima!
Živjele sve ženice,
nježne, zgodne, mile,
neka žive djeve mlade,
jer nam one život slade,
kao bajne vile.
Živjela nam država
i naš vladar blagi,
uz to neka još zaori:
Živjeli nam dobrotvori
ljubljeni i dragi!
Tugu mi ne volimo;
nek je nosi vrag ...
U veselju i bez jada
nek nam kliče duša mlada
to je naše pravo!
Zdravo! Zdravo! Zdravo!
Vanjski linkovi
urediReference
uredi
