G-tačka
G-tačka, koja se naziva i Gräfenbergovo miesto (po njemačkom ginekologu Ernstu Gräfenbergu), okarakterisana je kao posebna erogena površina vagine.[1]
| G–tačka Gräfenbergova tačka (Gräfenbergovo mjesto) | |
|---|---|
| Anatomska terminologija |
Stimulacijom ove lokacije, može se navodno postići snažno seksulno uzbuđenje, snažan orgazma i potencijalne ženske ejakulacije.[2][3] Iako se tačka G proučava od 1940-ih,[1][2][4][5] nije pouzdano utvrđeno da li tačka G može biti produžetak klitorisa, što zajedno može biti uzrok doživljenih vaginskih, a ne uterusnin orgazama.[5][6][7] Obično se navodi da se nalazi na 5–8 cm od gornjeg prednjeg vaginalnog zida, između vaginalnog otvora i uretera i osetljivo je područje koje može biti dio ženske prostate.[8]
Postojanje G-tačke nije dokazano, niti izvora ženske ejakulacije. Iako je ova tačka proučavana od 40-ih,[1] neslaganje nastaje zbog njenog postojanja kao zasebne strukture, definicije i lokacije. G-tačka može biti proširenje klitorisa, što zajedno može biti uzrok orgazma doživljenog vaginalno. Seksolozi i drugi istraživači zabrinuti su da bi se žene mogle smatrati nefunkcionalnima ako ne dožive stimulaciju G-tačke i strahovati da to nije normalno.
Teoretizirana struktura uredi
Lokacija uredi
Za definiranje i lociranje G-tačke kao osjetljivog područja u vagini, korištene su dva primarna metoda: procjene uzbuđenja tokom stimulacije i stimulacija G-tačke koja vodi do ženske ejakulacije.[4] ultrazvična tehnologija također se koristi za identifikaciju fizioloških razlika između žena i promjena na području G-tačke tokom seksualne aktivnosti.
Označava se da je lokacija G-tačke približno 50 do 80 mm u unutrašnjosti vagine, na prednjem zidu.[1] Kod nekih žena stimulacija ovog područja stvara intenzivniji orgazam od stimulacije klitorisa. Područje G-tačke opisano je kao da mu treba izravna stimulacija, kao što su dva prsta duboko pritisnuta u nju. Pokušaj stimulacije područja putem seksualne penetracije, posebno u misionarskom položaju , teško je izvodiv zbog određenog ugla prodora koji je potreban.[1]
Vagina i klitoris uredi
Da bi doživjele orgazam, ženama je obično potrebna direktna klitorisna stimulacija, a stimulacija G-tačke može se najbolje postići i ručnom stimulacijom i vaginalnom penetracijom. Dostupne su i seksualne igračke za stimulaciju na G-tački. Jedna uobičajena je posebno dizajnirani vibrator za tačku G, koji je falus – vibrator) sa zakrivljenim vrhpm i pokušava izvesti G-stimulaciju na licu mjesta. Vibratori za takvu upotrbu izrađeni su od istih materijala kao i obični vibratori, od tvrde plastike, gume, silikona, gela ili bilo koje njihove kombinacije. Nivo vaginalne penetracije pri korištenju G-vibratora ovisi o ženi, jer ženska fiziologija nije uvijek ista. Učinci stimulacije G-tačaka kada se koristi penis ili vibrator G tačke mogu se poboljšati dodatnim stimuliranjem drugih erogenih zona na ženskom tijelu, kao što su klitoris ili vulva u cjelini. Kada koristite vibrator G-tačke, to se može učiniti ručnim stimuliranjem klitorisa, uključujući upotrebu vibratora kao što je klitoralni vibrator ili, ako je vibrator dizajniran za to, primjenom tako da stimulira glavić klitorisa, ostatka vulve i vagine istovremeno.
Studija slučaja iz 1981. godine izvijestila je da je stimulacija prednjeg vaginskog zida povećala područje za pedeset posto i da su nivoi uzbuđenosti / orgazma koji su sami prijavljeni bili dublji kada je stimulirana G-tačka. Još jedna studija iz 1983. godine je jedanaest žena pregledala cijelu vaginu u smjeru kazaljke na satu i izvijestila specifičan odgovor na stimulaciju prednjeg vaginskog zida kod četiri žene, zaključujući da je to područje tačka G. U studiji iz 1990. godine anonimni upitnik distribuiran je 2.350 žena u Sjedinjenim Državama i Kanadi s povratom od 55%. Od ovih ispitanika, 40% je prijavilo da ispušta tekućinu (ejakulaciju) u trenutku orgazma, a 82% žena koje su prijavile osetljivo područje (mesto Gräfenberg) takođe je prijavilo ejakulaciju u svojim orgazmima. Nekoliko varijabli bilo je povezano s tim percipiranim postojanjem ženske ejakulacije.
Neka istraživanja sugeriraju da su orgazmi G-točke i klitorisa istog porijekla. Masters i Johnson su prvi utvrdili da klitorisne strukture okružuju i protežu se duž i unutar vaginskih usana. Proučavajući ženski ciklus seksualnog odgovora na različitu stimulaciju, primijetili su da i klitoralni i vaginalni orgazmi imaju iste faze fizičkog odgovora i otkrili su da većina njihovih ispitanika može postići samo klitoralne orgazme, dok je manjina postigla vaginalne. Na temelju toga, Masters i Johnson su tvrdili da je stimulacija klitorisa izvor obje vrste orgazama, uz obrazloženje da se klitoris stimulira tokom prodora trenjem o kapu.
Istraživači sa University of L'Aquila, koristeći ultrasonografiju, predstavili su dokaze da žene koje dožive vaginalni orgazam statistički vjerovatnije imaju deblje tkivo u prednjem vaginalnom zidu. Istraživači vjeruju da ovi nalazi omogućavaju ženama brzi test kako bi potvrdili da li imaju ili imaju G-mjesto. Profesor genetičke epidemiologije, Tim Spector, koji je bio koautor istraživanja u vezi sa postojanjem G-tačke i dovršio ga 2009. takođe hipotezira o debljem tkivu na području G tačke; on navodi da ovo tkivo može biti dio klitorisa i da nije zasebna erogena zona
U prilog zaključku Spektora je i studija objavljena 2005. godine koja istražuje veličinu klitorisa - sugerirajući da se tkivo klitorisa proteže u prednji zid vagine. Glavna istraživačica studija, australska urologinja Helen O'Connell, tvrdi da je ovaj međusobno povezani odnos fiziološko objašnjenje pretpostavljene G-tačke i doživljaja vaginalnih orgazama, uzimajući u obzir stimulaciju unutrašnjih dijelova klitorisa tokom vaginalne penetracije. Dok je koristio tehnologiju MRI, O'Connell je uočio direktan odnos između nogu ili korijena klitorisa i erektilnog tkiva "bulbusa klitorisa" i korpusa, te distalne uretre i vagine. "Vaginalni zid je u stvari klitoris", rekao je O'Connell. "Ako podignete kožu s vagine na bočnim zidovima, dobit ćete bulbuse klitorisa - trokutaste, polumjeseče mase erektilnog tkiva. O'Connell i dr., koji su izveli kadaverske disekcije na ženskim genitalijama i upotrijebili fotografiju za mapiranje strukture neravaa u klitorisu, već su bili svjesni da je klitoris više nego samo glans i tvrdili su 1998. da postoji više erektilnog tkiva povezanog sa klitoris nego što je to općenito opisano u anatomskim udžbenicima. Oni su zaključili da neke ženke imaju opsežnija tkiva i klitorisne živce od drugih, posebno primjećujući to u mladih u odnosu na starije, i stoga većina žena može doživjeti orgazam samo direktnom stimulacijom vanjskih dijelova klitorisa, stimulacijom općenitijeg tkiva klitorisa putem snošaja , što može biti biti dovoljno za druge.
Francuski istraživači Odile Buisson i Pierre Foldès izvijestili su o sličnim nalazima s onima iz O'Connella. 2008. godine objavili su prvu kompletnu 3D sonografiju stimuliranog klitorisa, a ponovo su je objavili 2009. godine novim istraživanjima, pokazujući načine na koje erektilno tkivo klitorisa upada i okružuje vaginu. Na temelju ovog istraživanja, tvrdili su da bi žene mogle postići vaginalni orgazam stimulacijom G-tačke, jer se visoko inervirani klitoris privuče tijesno do prednjeg zida vagine kada je žena seksualno uzbuđena i tokom vaginalne penetracije . Tvrde da je budući da je prednji zid vagine neraskidivo povezan s unutarnjim dijelovima klitorisa, stimuliranje vagine bez aktiviranja klitorisa može biti gotovo nemoguće.U svojoj objavljenoj studiji iz 2009. godine, tokom perinealne kontrakcije i penetracije prsta pokazao je bliski odnos između korijena klitorisa i prednjeg vaginalnog zida. Buisson i Foldès su sugerirali "da se posebna osjetljivost donjeg prednjeg vaginalnog zida može objasniti pritiskom i kretanjem korijena klitorisa tokom vaginalne penetracije i kasnije perinealne kontrakcije".
Ženska prostata uredi
U 2001. godine Federativni odbor za anatomsku terminologiju prihvatila je žensku prostatu kao tačan izraz za Skeneovu žlezdu, za koju se veruje da se nalazi u području G-tačke duž zidove uretre. Muška prostata biološki je homologna na Skeneovoj žlijezdi; neslužbeno se naziva muška G-tačka, jer se masaža prostate može koristiti se kao erogena zona.
Regnier de Graaf 1672. uočio je da sekret (ženska ejakulacija) erogenih zona u vagini podmazuje "na ugodan način tokom koitusa". Moderne naučne hipoteze koje povezuju osjetljivost G-tačke i ženske ejakulacije dovele su do ideje da ženski ejakulat bez mokraće može poticati iz Skeneove žlijezde, pri čemu Skeneova žlijezda i muška prostata djeluju slično u smislu prostate specifične za antigen i prostatine kisele fosfataze, što je dovelo do trenda naziva Skeneove žlezde ženskom prostatom. Pored toga, enzim PDE5 (uključen u disfunkciju erekcije) dodatno je povezana sa površinom G-tačke. Zbog ovih faktora, argumentovano je da je tačka G sistem žlijezdastih kanala koji se nalaze unutar prednjeg zida vagine
Klinički značaj uredi
Povećanje G-tačke (naziva se i povećavanje G-točke ili G-pogodak) postupak je namijenjen privremenom povećanju zadovoljstva kod seksualno aktivnih žena s normalnom seksualnom funkcijom, fokusiran na povećanje veličine i osjetljivosti G-tačke. Pojačavanje G-tačke vrši se pokušajem lociranja G točke i primjetom mjerenja za buduće reference. Nakon numerisanja područja lokalnim anestetikom, kada se inženjerirani ljudski [kolagen] ubrizgava direktno ispod sluznice u područje na kojem je G-tačka zaključena.
Dokument o položaju koji je Američki fakultet opstetričara i ginekologa objavio 2007. godine upozorava da nema valjanog medicinskog razloga za izvođenje postupka, koji se ne smatra rutinskim ili prihvaćenim; a nije dokazano da je sigurna ili efikasna. Potencijalni rizici uključuju seksualnu disfunkciju, infekciju, izmenjeni osećaj, dispareuniju, adhezije i ožiljke. Stajalište koledža je da je neodrživo preporučiti takav postupak. Proceduru također nije odobrila ni od stran Uprava za hranu i lijekove ili Američko medicinsko udruženje, a nijedna pozitivna recenzija studija nisu prihvaćena da bi se vodile računa o sigurnosti ili efikasnosti ovog tretmana.
Reference uredi
- ^ a b c d e Morris, Desmond (2004). The Naked Woman: A Study of the Female Body. New York: Thomas Dunne Books. str. 211–212. ISBN 978-0-312-33852-7.
- ^ a b Balon, Richard; Segraves, Robert Taylor (2009). Clinical Manual of Sexual Disorders. American Psychiatric Association. str. 258. ISBN 978-1585629053. Pristupljeno 24. 1. 2014.
- ^ Greenberg, Jerrold S.; Bruess, Clint E.; Oswalt, Sara B. (2014). Exploring the Dimensions of Human Sexuality. Jones & Bartlett Publishers. str. 102–104. ISBN 978-1449648510. Pristupljeno 30. 10. 2014.
- ^ a b Hines T (august 2001). "The G-Spot: A modern gynecologic myth". Am J Obstet Gynecol. 185 (2): 359–62. doi:10.1067/mob.2001.115995. PMID 11518892.
- ^ a b Kilchevsky, A; Vardi, Y; Lowenstein, L; Gruenwald, I (januar 2012). "Is the Female G-Spot Truly a Distinct Anatomic Entity?". The Journal of Sexual Medicine. 9 (3): 719–26. doi:10.1111/j.1743-6109.2011.02623.x. PMID 22240236. Nepoznati parametar
|laysource=zanemaren (prijedlog zamjene:|lay-source=) (pomoć); Nepoznati parametar|laydate=zanemaren (prijedlog zamjene:|lay-date=) (pomoć); Nepoznati parametar|layurl=zanemaren (prijedlog zamjene:|lay-url=) (pomoć) - ^ O'Connell, H. E.; Sanjeevan, K. V.; Hutson, J. M. (oktobar 2005). "Anatomy of the clitoris". The Journal of Urology. 174 (4 Pt 1): 1189–95. doi:10.1097/01.ju.0000173639.38898.cd. PMID 16145367. Nepoznati parametar
|laysource=zanemaren (prijedlog zamjene:|lay-source=) (pomoć); Nepoznati parametar|laydate=zanemaren (prijedlog zamjene:|lay-date=) (pomoć); Nepoznati parametar|layurl=zanemaren (prijedlog zamjene:|lay-url=) (pomoć) - ^ Sex and Society, Volume 2. Marshall Cavendish Corporation. 2009. str. 590. ISBN 9780761479079. Pristupljeno 17. 8. 2012.
- ^ See page 135 for prostate information, and page 76 for G-spot and vaginal nerve ending information. Rosenthal, Martha (2012). Human Sexuality: From Cells to Society. Cengage Learning. ISBN 978-0618755714. Pristupljeno 25. 1. 2014.
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: G-tačka |