Günther Beck von Mannagetta und Lerchenau

Günther Ritter Beck von Mannagetta und Lerchenau (25. august 1856. u Pressburgu, sadašnjoj Bratislavi – 23. juni 1931. u Pragu) bio je istaknuti austrijski botaničar, autor prvog i dosad najobuhvatnijeg popisa flore Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

Günther Beck von Mannagetta und Lerchenau
BECK-slika.jpg
Günther Ritter Beck
Rođenje (1856-08-25) 25. august 1856.
Pressburg, današnja Bratislava, Austrougarska
Smrt 23. juni 1931(1931-06-23) (74 god.)
Prag, Čehoslovačka
Druga imena Günther Beck
Zanimanje Naučnik
Godine aktivnosti 1878 - 1931.
Poznat(a) po Djelima iz floristike i fitosistematike Alpi i Balkana
Značajna djela
  • Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder begreifend Südkroatien, die Quarnero-Inseln, Dalmatien, Bosnien und die Hercegovina, Montenegro, Nordalbanien, den Sandzak Novipazar und Serbien (1901.)
  • Flora Bosne, Hercegovine i Novipazarskog Sandžaka (tri toma, 1903–1927.)
Religija Rimokatolik
Potpis
Beck-potpis.png

ŽivotUredi

Rođen je 25. augusta 1856 u Bratislavi, Čehoslovačkoj republici, kao sin njemačkih rimokatoličkih roditelja, oca državnog odvjetnika. Gimnaziju je pohađao u Brnu i Grazu, a maturirao je 1874. u Beču. Tu je odmah nastavio i prirodnjačke studije, osobito botaničke. Već u šestom semestru uradio je doktorsku disertaciju, a 22. februara 1878. bio je promoviran na čast doktora filozofije. Odmah po položenom doktoratu, u martu 1878. postavljen za volontera u botaničkom dvorskom kabinetu u Beču, a već u novembru iste godine je imenovan za asistenta. Od 1885—1899. bio je načelnik i kustos botaničkog odjeljenje dvorskog muzeja u Beču. Njegovo djelovanje kao kustosa bilo je takvo, da je u nekoliko navrata dobio priznanje i sa najvišeg mjesta. Već od maja 1884., kao privatni docent na bečkom univerzitetu, drži predavanja, koja su svojom kvalitetom, metodom i programom privukla pažnju ne samo njegovih slušatelja, nego i priznatih naučnih krugova. U 1895. izabran je za vanrednog profesora za sistematsku botaniku na bečkom univerzitetu, a 1899. za redovnog profesora na njemačkom univerzitetu u Pragu, gdje je ostao do 1921, kada je umirovljen.

O njegovom uticaju na razvoj nauke u Bosni i Hercegovini, svjedoči izvod iz komemoracijskog članka u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1931:

“Nije to davno, kada je naša uža domovina Bosna i Hercegovina bila u stranom naučnom svijetu gotovo potpuno nepoznata zemlja. Pomanjkanje dobrih komunikacija i labava javna bezbjeđnost su dva glavna razloga, koji su onemogućavali dolazak stranih naučnih radnika u egzaktnu nauku bili od važnosti, nego su obično bili namijenjeni široj čitalačkoj publici kao ugodna i laka lektira, kojoj je koješta dozvoljeno. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine (god. 1878) počele su se uspostavljati komunikacije, a i javna bezbjeđnost je dovedena na stupanj, gdje je svaki stanovnik ovih krajeva, i strani gost, bio potpuno siguran za svoj život. Time su uklonjene sve zapreke, koje su kočile naučno ispitibila svrhu ispitivanja ovih krajeva. Sve one vijesti о fauni i flori Bosne i Hercegovine, koje su u to doba dopirale u inostransivo, bile su ne samo vrlo rijetke, nego u većini slučajeva tek samo laička opažanja po kojeg dobronamjernog putopisca. Takovi opisi i skromni izvještaji nisu za naučne krugove i v<mje naših krajeva i tada su u pomanjkanju domaćih počeli u većem broju da dolaze strani naučenjaci iz raznih država. Široko, još neispitano polje rada ovih krajeva privuklo je mnogog inostranog naučnog radnika iz ljubavi prema nauci sa željom da šio više pribere znanstvenog materijala, kako bi time upotpunio i obogati nauku.

Među prvim tim inostranim naučnim radnicima koji posjetiše naše krajeve bio pok. Dr. Gunther Beck-Mannagetta, koji je za vrijeme od 1885—1889 poduzeo u naše krajeve sedam putovanja i tom prilikom prokrstario gotovo sve naše visove, među kojima nekoje i po više puta. Mi možemo sa potpunim pravom kazati, da je vajnjskih saradnika najviše učinio za proučavanje naše bosansko-liercegovačke flore upravo pok. Dr. Beck davši pregled kako njezin, tako i oblasti novopazarskog sandžaka i još nekih dijelova naše države."[1]

Naučni opusUredi

naučno djelovanje Günthera Becka von Mannagette je veoma opsežno i plodno; do 1927. napisao i objavio je oko 230 naučnih radova. Na putovanjima (1885 –1889 ) kroz bh. krajeve prikupio je građu za djela "Flora južne Bosne", koje je ostalo nedovršeno, te "Flora Bosne, Hercegovine i oblasti Novoga Pazara", koje je na latinskom jeziku počela da izdaje Srpska kraljevska akademija u Beogradu, ali ga je smrt spriječila da tu djelo dovrši i u cijelosti objavi. Neke bilješke toga dijela ostale su u botaničkom odjeljenju sarajevskog muzeja, a kustos Karlo Maly obradio je i preostali dio, kako bi ga Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu mogla objaviti. Kao redovni profesor njemačkog sveučilišta u Pragu objavio je djelo Kegelalionsvcrhiillnisse der Ilyrischen Lander u kojem se, pored ostalih krajeva, obrađeno i područje Bosne i Hercegovine, te je nedvojbeno važna podloga za sva daljnja proučavanja flore i vegetacije ovih krajeva.

Profesor Beck-Mannagetta se već vrlo rano javlja kao sarađnik naučnog glasila sarajevskog muzeja "Glasnika Zemaljskog muzeja". Godine 1896 (knj. VIII str. 13) u članku "Plodovi i sjemenje iz sojenice u Ripču" naučno je obradio sve plodove i sjemenke koje je nađeno prilikom iskopavanja prehistorijske sojenice bronzanog doba u Ripču kod Bihaća, i od tada pa sve do 1923. Bio je stalni saradnik Glasnika. Takvi i njegovi radovi su izlzili nastavcima pod naslovom »Flora Rosne i Hercegovine i novopazarskog sandžaka« U tim radovima obradio je Pteridophyta (GZM XXVIII (1910): 31-336), a od Phanerogama: Gymnospermae, Angiospermae: Monocotvledoneae (GZM XV (1903): 1-48 i 185-230) i od Dicotyledonae: Choripetalae (GZM XVIII (1906): 69-82, 137-150 i 469-496; XIX (1907): 15-30; XXI (1909): 135-166; XXVI (1914): 451-476; XXVIII (1916): 41-168; XXX (1918): 311-316; XXXII (1920): 83-128; XXXIII (1921): 1-18; XXXV (1923): 49-74). Kako je Zemaljski muzej u Sarajevu je tada izvjesno vrijeme (1893—1913) sve važnije priloge na našem jeziku prevodio i na njemački i objavljivao pod naslovom Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina, to se jedan dio radova Dr. Gunthera Beck-Mannagette nalazi i u njima: Die botanisehe Objekte aus dem Phalbau von Ripač bei Bihać (1897), Ein botanischer Ausflug auf dem Troglav 1913 m bei Livno (1897) i Flora von Bosnien, der Herzegovina und des Sandžaks Novipazar (1904., 112 strana i 1909 godina 150 strana). Dr. Günther Beck-Mannagetta bio je vrlo susretljiv i ljubazan u svakoj prilici, о čemu su svjedočili njegovi bivši učenici, koji su s njime proveli po nekoliko godina. Dr. Günther Beck-Mannagetta nije bio sama vrstan saradnik "Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine" i priznati naučnik, nego i neumorni i zaslužni istraživač flore i vegetacije Jugoslavije.

Glavna naučna interesovanja Günthera Beck von Mannagette bili su biogeografija biljaka i flora Alpi i Balkana. Beck je u svojoj monografiji iz 1895. godine revidirao i rod Nepenthes.[2]

Glavne publikacije
  • Flora von Niederösterreich (1890.–1893.)
  • Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder begreifend Südkroatien, die Quarnero-Inseln, Dalmatien, Bosnien und die Hercegovina, Montenegro, Nordalbanien, den Sandzak Novipazar und Serbien (1901.)
  • Hilfsbuch für Pflanzensammler (1902.)
  • Flora Bosne, Hercegovine i Novipazarskog Sandzaka (tri toma, 1903.–1927.)
  • Grundriß der Naturgeschichte des Pflanzenreiches, (1908.)
  • Doprinosio je i kreiranju djela Die natürlichen Pflanzenfamilien: Orobanchaceae Englera i Prantla.

NapomenaUredi

Ritter je titula, najbolje prevedena kao "vitez", u britanskom smislu, nasljedni viteški kralj, a ne ime ili prezime.

ReferenceUredi

  1. ^ Rudolf Zaplata (1931). "†Dr. Günther Beck von Mannagetta". Glasnik Zemalkskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sveska za prirodne nauke. 43 (1): 5–8.
  2. ^ Beck, G. 1895. Die Gattung Nepenthes|Die Gattung Nepenthes. Wiener Illustrirte Garten-Zeitung 20(3–6): 96–107, 141–150, 182–192, 217–229.

Vanjski linkoviUredi