Franjevački samostan u Konjicu

Samostan u Konjicu, je franjevački samostan u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, u Konjicu, Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine na sjednici održanoj u Sarajevu od 16. Do 22. maja 2006. godine. Odluku je donijela Komisija u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine: samostanska crkva sv. Ivana Krstitelja, samostanska zgrada, tri pomoćna objekta (vjeronaučne prostorije-dvorane) i pokretno naslijeđe koje čine: zbirka slika (25), zbirka skulptura (3), zbirka predmeta izrađenih od metala (4), zbirka starih knjiga (3), zbirka tekstilnih predmeta (2).

Crkva sv.Ivana Krstitelja
Osnovne informacije
Lokacija	Konjic
Religija	Katoličanstvo
Država	Bosna i Hercegovina
Status	Samostanska crkva
Oznaka baštine	Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)	Josip Vancaš
Arhitektonski tip	Crkva
Arhitektonski stil	Neoromanizam
Kamen temeljac	1895. god
Dovršeno	1919 (zvonik)
Specifikacije
Dužina	40,00 m
Širina	10,00 m
Toranj/-evi	1
Visina tornja	m.

Historija

Izgradnja crkve sv. Ivana Krstitelja je građena u etapama u periodu 1895-1919. godine, prema projektu koji je uradio arhitekta Josip Vancaš. Tokom dugogodišnje izgradnje došlo je do djelimiönog odstupanja od projekta.

Zgrada današnjeg samostana izgrađena je 1939-40. godine, ali ni sljedećih deset godina fratri ne stanuju u njoj. Godine 1970. godine je proglašen samostanom.

Samostan i crkvu dopunjuju i povezuju u jednu arhitektonsku cjelinu vjeronaučne prostorije: tri velike uređene dvorane, izgrađene 1969. godine.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je dosta stradala, ali je nakon toga više puta obnavljana. U toku ratnih djelovanja 1992-95. godine crkva i samostanska zgrada su pretrpjele znatna oštećenja. Poslije 1995. godine ponovo su renovirani.

Opis

Prema svojim stilskim odrednicama, pripada historicizmu i ima odlike neoromanike. Tlocrtno ovaj objekt predstavlja jednobrodnu zasvođenu baziliku, dimenzija 40,00x10,00 m, sa polukružnom oltarskom apsidom. U dispozicionom smislu ima: narteks, naos, svetiše polukružne osnove i horsku galeriju iznad narteksa. Horska galerija, na frontalnoj strani, ograđena je punom parapetnom ogradom.

Bočne fasade crkve su rađene bez ukrasa, malterisane i bijelo bojene. Plastičnost ovih fasada je postignuta naglašavanjem vertikalne i horizontalne podjele. Jedino je glavna ulazna fasada crkve bogatije urađena, sa kamenom fasadom, naglašenim ugaonim kamenim elementima i prozorskim okvirima. Cijeli prostor ulazne fasade po vertikali može se podijeliti u četiri nivoa. Svi nivoi su međusobno dijeljeni naglašenim vijencima.

Samostan predstavlja jednostavnu jednospratnu građevinu pokrivenu četverovodnim krovom, sa biber-crijepom kao pokrovom. Malterisane i plavo bojene fasade su rađene bez ukrasa. Jedinu dinamiku fasadnih ploha daju pravougani prozori poredani u dva reda sa naglašenim prozorskim okvirima izbačenim iz ravni fasade. Vertikalna raščlanjenost fasade je postignuta: krovnim vijencem, plitkim kordon-vijencem, koji naglašava spratnu visinu između etaža, i kamenim soklom koji se proteže duž cijelog objekta.