Napoleon II Bonaparte (20. mart 1811 – 22. juli 1832) bio je nominalni car Francuza 1815.

Napoleon II
Vladavina22. juni 1815- 7. juli 1815
PrethodnikNapoleon I
Nasljednikde jure Joseph Bonaparte
de facto Luj XVIII
DinastijaBonaparte
OtacNapoleon Bonaparte
MajkaMarija Luiza I od Parme
Rođenje20. mart 1811
Pariz, Francuska
Smrt22. juli 1832
Schönbrunn, Beč

Njegov otac, francuski samoproglašeni car Napoléon I, se nakon dugotrajnog prvog braka sa Jozefinom de Beauharnais, iz kojeg nije imao djece, odlučio stupiti u drugi brak sa nadvojvotkinjom Marijom Luizom Austrijskom, kćerkom cara Franje I Austrijskog. Brak je bio sklopljen 11. marta 1811. godine, a godinu dana kasnije rođen je budući car Napoleon II.

Odmah po njegovom rođenju otac ga proglašava svojim prijestolonasljednikom i dodjeljuje mu titulu kralja Rima. Kada je imao samo tri godine njegov otac je izgubio vlast i u pokušaju da osigura krunu svom potomstvu on abdicira u njegovu korist. Napoleona II je tada bio skriven u Bloisu sa svojom majkom.

Kada je 1815. godine Napoléon I postao ponovo nakratko vladar Francuske i nakon samo sto dana bio ponovo poražen, cijeli postupak oko abdikacije se ponovio. Ponovo je abdicirao u korist svoga sina, ali ovaj put je abdikaciju prihvatio francuski parlament. Dana 22. juna 1815. godine parlament proglašava Napoleona II carem Francuske. Petogodišnji car Napoleon II je tada boravio u majčinom rodnom gradu Beču, a njegova vladavina u Francuskoj se prekida ulaskom trupa Ujedinjenog Kraljevstva i Prusije u Pariz, koje ga svrgavaju sa vlasti 7. jula. 1815. godine.

Ostatak života nakon prvog obaranja oca sa vlasti Napoleon II je proveo u Austriji, gdje je bio poznat kao "Franz" po ocu svoje majke. Tamo je dobio titulu vojvode Reichstadta 1818. godine. Njegova majka se preudala i dobila tri vojvodstva na upravu.

Kada je nakon očuhove smrti čuo da je njegova majka rodila dvoje djece još dok je zakonski bila u braku sa njegovim ocem, Napoleon je izjavio: "Da mi je majka bila Jozefina, moj otac ne bi bio pokopan na Svetoj Heleni, a ja ne bih bio u Beču. Moja majka je slaba i nije žena kakvu je moj otac zaslužio".[1]

U Austriji je dobio tuberkulozu i umro 22. jula 1832. godine u palači Schönbrunn. Njegov prvi i zadnji povratak u Francusku je posthumni, kada Adolf Hitler Francuskoj kao poklon šalje njegove posmrtne ostatke. Njegovi posmrtni ostaci su neko vrijeme bili pored očevih, a poslije su prebačeni u donju crkvu. Njegovo srce je, međutim, ostalo u Beču.

Sljedeći Bonaparte koji je zauzeo francuski tron uzeo je ime Napoleon III kako bi priznao vladavinu svoga rođaka.

Reference

uredi
  1. ^ Markham, Felix ; Napoleon