Filicudi

ostrvo u Liparskom arhipelagu

Filicudi je jedno od sedam ostrva u Liparskom arhipelagu. Udaljeno je 56 km sjeveroistočno od Sicilije, a administrativno pripada općini Lipari.

Filicudi
Pogled na Filicudi s juga
Filicudi nalazi se u Italija
Filicudi
Filicudi
Geografija
LokacijaTirensko more
Koordinate38°34′17″N 14°33′45″E / 38.57139°N 14.56250°E / 38.57139; 14.56250
ArhipelagLiparska ostrva
Površina9,49 km2
Najviša tačkaMonte Fossa delle Felci (773 m)
Administracija
Država
Italija
Demografija
Stanovništvo235 (2001)
Gustoća naseljenosti25 po km2

Geografija

uredi
 
Liparska ostrva

Njegova ukupna površina iznosi 9,5 km2. Na ostrvu postoji nekoliko malih sela, među kojima su Pecorini Mare i Valdichiesa. Tlo je pogodno za proizvodnju vina, maslinovog ulja, žitarica i povrća. Godine 1997. tri četvrtine ostrva (otprilike 7 km2) pretvorene su u rezervat prirode.

Najviša je tačka Monte Fossa delle Felci (773 m). U ostale više tačke spadaju Monte Montagnola (349 m) i Monte Terrione (278 m). Dalje od obale, vulkanska stijena La Canna, nalik prstu, uzdiže se 74 m iznad mora.

Etimologija

uredi

Savremeni naziv "Filicudi" zapravo je iskrivljeno starogrčko ime za otok, Φοινικοῦσσα (Phoinikoûssa), odnosno kasnije Φοινικώδης (Phoinikṓdēs). Obje varijante sastoje se od prvog dijela φοῖνῐξ (phoînix), koji se u starogrčkom jeziku općenito prati unazad do značenja "niska žumara" (mediteranska lepezasta palma), raširene u antičko doba i još prisutne na rtovima ostrva, te dva završetka, -εσσᾰ (-essa) i -ώδης (-ṓdēs), oba u značenju "karakteriziran nečim" ili "pun nečega".[1]

Historija

uredi
 
Pogled na Alicudi i Filicudi

Kao i ostala ostrva u arhipelagu, Filicudi je naseljen od neolita, oko 3000. p. n. e. Kao što svjedoče arheološki nalazi, u bronzano doba naselio ga je novi narod. U Capo Grazianu ostaci su sela iz bronzanog doba, koje datira iz drugog milenija p. n. e. Stoljećima je bilo nenaseljeno dok ga nisu zauzeli Grci. Na ostrvu se također mogu pronaći rimski i bizantski ostaci.

Do 1971. imalo je 270 stanovnika. Otprilike trećina njih ipak je otišla nakon 26. maja te godine, kada je italijanska policija koristila Filicudi kao mjesto egzila za 18 navodnih vođa italijanske mafije koje su čekale suđenje za organizirani kriminal.[2] Do 31. maja preostali stanovnici otišli su u znak protesta, s izuzetkom izgnanika i policije koja ih je čuvala.[3]

Od 1970-ih Filicudi je ponovo otkriven i naseljen fotografima i umjetnicima, kao što su Sergio Libiszewsky, Ettore Sottsass, romanopisac Roland Zoss i izdavač Giulio Einaudi. Njihove percepcije dovele su ostrvo u fokus savremenog turizma.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ No, treba imati na umu da imenica phoînix ne označava samo palmu nego ima brojna značenja koja se odnose na ljubičastu boju, kod Feničana, pa sve do mitološkog Feniksa.
  2. ^ "Many Quit Island as Reputed Mafiosi Begin Exile". The New York Times. 29. 5. 1971. str. 3.
  3. ^ "Last of Islanders Leaving in Protest". The New York Times. 1. 6. 1971. str. 16.

Vanjski linkovi

uredi