Otvori glavni meni

Feromon (portmanteau od grčkih riječi φέρειν (phérein) "nositi" + ὁρμή (hormon) - "poticaj") jeste signalni hemijski spoj koji služi za prenos informacija između dvije jedinke unutar iste biološke vrste. Pojam također služi i za razgraničavanje od drugih semiohemikalija poput alomona, koji služe za komunikaciju između jedinki različitih vrsta. Hemičar Peter Karlson i zoolog Martin Lüscher skovali su ovaj pojam 1959. godine i definirali ga na sljedeći način: "...to su supstance koje određene jedinke luče u vanjsku sredinu te koje kod druge jedinke iste vrste izazivaju specifične reakcije."[1] Iste godine, njemačkom biohemičaru Butenandtu je nakon dvadesetogodišnjeg rada uspjelo konačno izdvajanje i pročišćavanje prvih poznatih, dokazanih feromona, bombikola, dobijenih iz žlijezda više od pola miliona ženki dudovih svilaca. Oko 80% objavljenih naučnih radova iz oblasti feromona odnosi se na feromone insekata.[2] Djelovanje feromona kod drugih vrsta životinja nije u potpunosti istraženo.

DjelovanjeUredi

Smatra se da životinje i ljudi nesvjesno reagiraju na feromone.[3] Oni mogu uticati na fizioške procese vezane za razmnožavanje ili odgovarajuće ponašanje jedinke pri razmnožavanju. Za razliku od primanja podražaja preko organa za miris smještenih u nosnim šupljinama, za čije opažanje i obradu podražaja odgovorna olfaktorna lukovica (bulbus olfactorius), efekti feromona kod kičmenjaka najvećim dijelom se prenose preko dodatnog (akcesorskog) sistema i opažaju se, mada ne uvijek, preko vomeronazalnih organa. Ovi organi sastoje se iz posebno grupiranih senzornih receptora, poredanih oko hrskavičavog, dubokog "džepa" u sluznici, koji je povezan sa nosnom šupljinom i ždrijelom finim, uskim kanalima. Smatra se da feromoni imaju određeni uticaj na seksualno ponašanje, simpatiju, antipatiju i socijalne kontakte. Kod odraslih ljudi, vomeronazalni organ javlja se samo djelimično, kao nedovoljno razvijen organ, koji nije u potpunosti u funkciji. Smatra se da se on u embrionalnom periodu u potpunosti razvije, ali kasnije zakržlja. Kod riba supstanca koja djeluje poput feromona još uvijek nije izolirana ili se njeno djelovanje ne može sa sigurnošću odvojiti od djelovanja drugih supstanci.[4] Osim riba, obrazac ponašanja kod sisara i drugih kičmenjaka na djelovanje feromona nije u potpunosti ispitan, te ga je vrlo teško odvojiti od fizioloških i drugih procesa, pa je nesumnjivi dokaz o načinu djelovanju takvih feromona još uvijek upitan.[5]

PodjelaUredi

Postoji više vrsta feromona: seksualni feromoni, feromoni za označavanje tragova, teritorije, te mnogi drugi koji imaju veliki uticaj na ponašanje ili fiziologiju vrste.

ReferenceUredi

  1. ^ Peter Karlson, Martin Lüscher (1959). "Pheromones: a New Term for a Class of Biologically Active Substances". Nature (183): 55–56. doi:10.1038/183055a0. 
  2. ^ Matthew R.E. Symonds; Mark A. Elgar (2008). "The evolution of pheromone diversity". Trends in Ecology & Evolution 23 (4): 222. doi:10.1016/j.tree.2007.11.009. 
  3. ^ B. Fink, O. Sövegjarto (1. 9. 2006). "Pheromone, Körpergeruch und Partnerwahl". Der Gynäkologe (jezik: njemački) 39 (9): 732. doi:10.1007/s00129-006-1865-7. 
  4. ^ Marcus C. Stensmyr, Florian Maderspacher (2012). "Pheromones: Fish Fear Factor". Current Biology (22): R183–R186. doi:10.1016/j.cub.2012.02.025. 
  5. ^ Richard Doty (2010). The Great Pheromone Myth. Johns Hopkins University Press. str. 6. ISBN 978-0801893476.