Eurocopter Cougar
Eurocopter AS 532 Cougar je višenamjenski helikopter srednje težine s dva motora. Radi se o daljnjem razvoju i poboljšanoj vojnoj verziji helikoptera Aérospatiale Puma. Civilna verzija ovog helikoptera je Eurocopter Super Puma. AS 532 dalje je razvijen kao Eurocopter EC 725.
AS532 Cougar | |
---|---|
Model | višenamjenski helikopter |
Proizvođač | Eurocopter |
Prvi let | septembar 1977. |
Status | u upotrebi od 1978. |
Glavni korisnik | Francuska |
Proizveden | 1977. - do danas |
Razvoj
urediU svrhu produžavanja životnog vijeka AS 330 Puma te njene eksploatacijske iskoristivosti, Aérospatiale je počeo razvoj AS 332 koji se od prvobitne verzije razlikovao po mnogo čemu. Novija verzija u odnosu na prethodnu malo se razlikovala po vanjskim obilježima, ali se u stvari ispod oplate skrivao potpuno novi helikopter. AS 330 Puma izvedena je u ukupno devet verzija do trenutka prelaska na verziju AS 332 Super Puma, kroz koju su se ispunjavali različiti zahtjevi i poboljšanja koje će proizvođač kasnije iskoristiti za proizvodnju njenog nasljednika. U osnovi, sve verzije AS 330 bile su po vanjskom izgledu identične, s razlikom u pogledu pogonske grupe, te ovisno o tome jesu li bile namijenjene za prijevoz vojnih jedinica ili putnika (najznačajnija razlika bila je u različitim ulaznim vratima, te kompozitnom ili konvencionalnom nosećem rotoru).
Razvojni putevi i vrste verzija budućeg helikoptera su, za razliku od AS 330, bile od početka uvjetovane zasebnim zahtjevima civilnih ili vojnih kupaca, koji su na osnovi stečenih iskustava s AS 330 tražili ispunjenje svojih novih prohtjeva. Samim time, za razliku od prethodnika, Super Puma je gotovo usporedno bila razvijana u tri verzije koje su se po vanjskim obilježjima najviše razlikovale po dužini trupa, tj. putničkog prostora i pilotske kabine letjelice. Ipak, prevladavajući faktor u razvojnom putu Super Pume temeljio se oko nove pogonske grupe, jer su civilni, ali i vojni korisnici, zahtijevali povećanje snage i ekonomičnosti motora, s namjerom širokog uvođenja Super Pume u specijalizirane zadaće. Tako se Aerospatiale odlučio za razvojni korak novog helikoptera temeljenog na starijoj verziji, dok se većina suparničkih proizvođača orijentirala na razvoj potpuno novog helikoptera koji ne vuče direktne korijenje u odnosu na neki stariji helikopter. Na taj način Francuzi su se pridružili proizvođačima koji su iskorištavali postojeći koncept helikoptera do njegovog maksimuma. Time možda nije postignut najkvalitetniji helikopter u pogledu tehnoloških mogućnosti, ali je cijena proizvoda daleko niža od konkurencije, te je uveliko i olakšana eksploatacija helikoptera onim korisnicima koji posjeduju neku njegovu stariju verziju.
Sličan razvojni put u to vrijeme prošli su još jedino Bell sa svojim modelom 212 i njegovom transformacijom u 412, te nama jako poznati Mil s Mi-8 i njegovim razvojem u Mi-17. Ostali konkurentski proizvođači tog doba koji su se orijentirali na potpuno nove koncepte helikoptera bili su Sikorsky s modelom S-70 i S-76, Boeing s modelom 179 te Westland s modelom WG.30.
Tokom 1974. kada je počeo razvojni put nastajanja Super Pume, prve Pume s Turmo IVC motorima bile su već u širokoj uporabi diljem svijeta, ali Aerospatial je odlučio da će njihov novi projekt zahtijevati više snage nego što nude trenutačno dostupni Turmo motori, te da će naročito civilni kupci zahtijevati novi motor koji će osim znatnog povećanja snage biti i ekonomski isplativiji. Proizvođač se tada odlučio za sljedeći korak: razvojna koncepcija novog helikoptera zasnivat će se oko novog motora koji će uistinu predstavljati srce te letjelice.
Formiranje Eurocoptera, utjecalo je i na promjenu označavanja Super Pume, jer su se dotad, kako civilne tako i vojne verzije, označavale zajednički pod modelom AS 332, s razlikom u dodatnim oznakama verzije poput AS 332L-1 (civilna verzija) ili AS 332AL (vojna verzija). Od 1992. sve vojne verzije dobivaju oznaku AS 532 Cougar.
Opis
urediPogonska grupa
urediU svim novijim verzijama Super Pume (Cougara) dostupna su s dva tipa motora, koji proizvode jedno od glavnih obilježja tog helikoptera. Sve verzije helikoptera AS 332 Super Puma i AS 532 Cougar pogonjene su s dva turbovratilna motora Turbomeca Makila 1A1 (maksimalne snaga 1.877 KS po motoru), dok su verzije EC 225 (najnovija verzija AS 332), i EC 725 (AS 532) opremljene još jačim Turbomeca Makila 2A motorima (maksimalne snage 2.413 KS svaki). Osim razlike u snazi, boljim tehničkim rješenjima te povoljnijoj specifičnoj potrošnji, Makila 2A opremljen je FADEC sistemom (Fully Automated Digital Electronic Control). Takvim sistemom omogućen je potpun elektronički nadzor upravljanja motorom, osiguravajući time idealnu smjesu goriva te protoka zraka, što uz dodatni nadzor iskrenja svjećice daje optimalnu potrošnju goriva, gradeći ionako vrlo ekonomičan motor još prihvatljivijim. Usisnici motora opremljeni su sistemom protiv zaleđivanja, dok je ispuh motora opremljen sistemom za smanjenje toplinskog odraza motora, kojem i te kako teže svi vojni korisnici helikoptera. Isto tako, sve verzije Cougara opremljene su sistemom koji ima mogućnost ograničavanja performansi motora, što se koristi isključivo tokom obuke za simulaciju smanjenja snage, odnosno opterećenja helikoptera. Opskrba motora gorivom osigurana je iz šest samozaptivajućih spremnika za gorivo ukupne zapremine 1.960 litara (2.537 l na EC 725). Sami spremnici sposobni su osigurati sprječavanje curenja goriva i u slučaju pogotka zrnom 12.7 mm. Dakako da postoji opcija nošenja dodatnih spremnika koji dodatno povećavaju količinu goriva (2 spremnika po 318 l). Oba motora su u odnosu na prijašnji motor pokazali i daleko bolje hot and high performanse, koje omogućuju maksimalno iskoristivost motora u uvjetima povećane vanjske temperature, te pri letu na većim nadmorskim visinama (s porastom temperature i visine leta, izlazna snaga motora se smanjuje). Sve je to zajedno s pojedinim poboljšanjima utjecalo da se maksimalna poletna težina helikoptera s početnih 6.400 kg (SA 330) poveća na 9.000 kg (AS 532), odnosno 11.000 kg (EC 725), pri čemu je porasla i mogućnost nošenja tereta od 4.500 kg (5000 kg, EC 725).
Noseći i repni rotor
urediRotor je četverokraki, s kompozitnim lopaticama, koje su kod novijeg modela Cougar Mk2 produžene paraboličnim završecima, povećavajući time performanse helikoptera na većim brzinama leta. Upravo je to tehničko rješenje uvjetovalo kod navedenog modela produženje trupa za 0,45 m radi dovoljne udaljenosti između nosećeg i repnog rotora zbog većeg promjera samog rotora. Najnoviji modeli EC 725, posjeduju peterokraki noseći rotor, gdje su kompozitne lopatice rotora pričvršćene na tzv. Speriflex tip glavčine, koja uz smanjenje buke i vrlo niske razine vibracije, te boljih mehaničkih karakteristika ima i poboljšane servo aktuatore.
Repni rotor je uz noseći rotor najjednostavniji detalj razlikovanja AS i EC modela. Iako se kod oba modela helikoptera kompozitni repni rotor nalazi s desne strane, AS ima peterokraki dok EC modeli posjeduju četverokraki repni rotor. Prijenos snage s motora na noseći i repni rotor osiguran je preko reduktora čija bolja tehnološka izvedba kod novijih verzija pridonosi u povećanju snage od čak 8 posto, te je sposoba raditi bez podmazivanja u trajanju od 30 minuta, dajući time dovoljno vremena da se helikopter može sigurno prizemljiti ili čak unatoč takvim oštećenjima vrati na matični aerodrom.
Trup
urediU poređenju sa helikopterom Mi-17, Cougar je gotovo iste ukupne dužine, ali je teretni prostor manjih dimenzija, manja je i površina nosećeg rotora, za 2.000 kg je manja poletna težina, ali ima za 1.000 kg veću nosivost uz istodobno postizanje većeg doleta. Ipak, osim pojedinih konstrukcijskih izvedbi, rješenje se nalazi u velikoj zastupljenosti kompozitnih materijala u izradi helikoptera, koji osim poboljšanja mehaničkih odlika uvelike pridonose i u smanjenju težine samog helikoptera. Samim time, smanjenje težine materijala izrade ostavlja prostor za povećanje nosivosti. Zapadna tehnologija se od istočne razlikuje i po težini uređaja i opreme, gdje je nerealno povlačiti paralelu npr. radiokomunikacijske opreme s AS 532 i Mi-17, jer npr. ruska UHF radiostanica s instalacijom teži gotovo 30 kg. Ušteda u težini samo takve opreme znatno smanjuje tu tzv. parazitnu težinu. U odnosu na starije verzije Pume, kako putnička tako i pilotska kabina imaju dodatna ojačanja i zaštitu od udara, što je uvjetovalo ne samo povećanje nosivosti već i sigurnosne zahtjeve posade i putnika. Po vanjskim obilježjima, Cougar je klasične konstrukcije s prilično aerodinamički oblikovanim trupom na kojem vizualno dominira zašiljena bogato ostakljena pilotska kabina. Po svojim dimenzijama, Cougar se ubraja u srednje transportne helikoptere, čija konstrukcijska izvedba omogućava preinaku trupa u višenamjenski helikopter. Zbog upotrebe kompozitnih materijala u izradi trupa, došlo je i do zamjetnog smanjenja radarskog odraza letjelice, omogućavajući posadi helikoptera da se u misijama poput izvlačenja oborenog pilota ili infiltriranja specijalnih snaga u neprijateljsku pozadinu, uz let na maloj visini neprimjetno prikrade svome cilju.
Podvozje Cougara čine kotači tipa tricikl, s tom razlikom da su potpuno uvlačivi u odnosu na AS 330, što je pridonijelo i povećanju maksimalne brzine leta za 9 km/h, te dodatnim ojačanjima i mogućnosti apsorbiranja udara što je pridonijelo ukupnoj otpornosti helikoptera na udare. Također je zanimljiva dodatna mogućnost stajnog trapa, koji se po potrebi na zemlji može sniziti, omogućavajući lakši ulazak i izlazak ljudi i tereta u helikopter i iz helikoptera. Sam ulazak u teretni dio Cougara moguć je kroz dvoja velika klizna vrata na svakoj starni trupa (ovisno o verziji), čime se vrlo lako i brzo može unijeti i teret većih dimenzija, kao i bolnička nosila. Za razliku od Mi-17, zbog ne postojanja spuštajuće rampe na stražnjem dijelu trupa, ali i zbog manjih prostornih dimenzija u odnosu na ruskog suparnika, ne postoji mogućnost prijevoza vozila.
Odabir dužine trupa Cougara uvjetuje zadaća za koju je namijenjen, te struktura i zahtjevi vojske koja ga naručuje jer povećanje duljine trupa omogućava smještaj većeg broja ljudi i tereta, ali isto tako povećava i ukupnu težinu samog helikoptera zbog čega dolazi do smanjenja letnih performansi letjelice. Klasični smještajni kapaciteti helikoptera čine 25 potpuno opremljenih vojnika plus dva člana posade, ili ako se koriste sjedala otporna na velike udare tada je moguć prijevoz 19 vojnika. U sanitetskoj verziji, najčešće nalazimo raspored od 6 nosila + doktor + 10 sjedećih mjesta.
Ulazak u pilotsku kabinu je moguć kako kroz teretni prostor tako i kroz zasebna pilotska vrata pilota. Ono što pilotu ulijeva dodatnu sigurnost su oklopljena sjedala posade, koja su prema iskustvu mnogih od neprocjenjive važnosti. Posadu helikoptera čine dva pilota, iako je zanimljivo za tu kategoriju helikoptera, da je zahvaljujući bogatoj opremi, dopušten let s jednim pilotom u vizualnim uvjetima letenja (VFR). Moguć je smještaj trećeg člana posade koji se nalazi na pomoćnom sjedalu iza oba pilota. U civilnim verzijama (AS 332), unutrašnjost se oprema udobnim sjedalima za prijevoz putnika ili pak u obliku VIP verzije.
Avionika
urediU novijim verzijama Cougara unutrašnjošću pilotske kabine dominira bogato opremljena instrumentalna ploča, tj. Full Glass cockpit gdje pilotima na raspolaganju stoji upotreba savremenog tehnološkog postignuća s područja avionike. Upravo zahvaljujući takvoj avionici, te četverokanalnom autopilotu spregnutog s navigacijskim sistemima, omogućava upotrebu Cougara u VFR uvjetima sa samo jednim članom posade. Osim klasične avioelektronike, opcionalno se ugrađuje meteoradar, GPS koji je spregnut s naočalama za noćno letenje, pokretna mapa, inercijalni navigacijski sistem, letni upravljački sistem.
Ako je riječ o CSAR (combat search and rescue - borbeno traganje i spašavanje) verziji, dodatno je moguća ugradnja FLIR (forward looking infra red) sistema, ciljničkih uređaja, indikatora radarske ozračenosti te nadzornog radara.[1]
Tehnički podaci SA 532 U2 Cougar Mk. 2
urediPodaci | Jedinice |
---|---|
Godina produkcije | od 1977 do danas |
Firma | Eurocopter |
Radijus rotora | 15.6 m |
Dužina | 15.53 m |
Visina | 4,92 m |
Površina kruga rotora | m2 |
Težina (prazan) | 4.350 kg |
Mogući tovar | - |
Težina (maksimalna pri startu) | 9.000 kg |
Putnici | do 20 |
Posada | 2-3 |
Brzina | 278 km/h |
Visina leta | 3.450 m |
Dužina leta | 573 km |
Pogon | 2x Turbomeca Makila 1A1 Turbina |
Snaga | 2x 1185 kW (1843 KS) |
Naoružanje | - |
Korisnici
urediIzvori
urediNapomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 9. 2010. Pristupljeno 24. 3. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)