Edo Maajka
Edin Osmić (22. decembar 1978, Brčko), poznatiji kao Edo Maajka, bosanskohercegovački je reper, tekstopisac i muzički producent.
| Edo Maajka | |
|---|---|
 Edo Maajka na Exit festivalu u Srbiji | |
| Osnovne informacije | |
| Ime po rođenju | Edin Osmić |
| Rođenje | 22. decembar 1978 Brčko, SR Bosna i Hercegovina, Jugoslavija |
| Žanrovi | Hip-hop |
| Zanimanje | Reper, muzički producent |
| Instrumenti | Vokal, sintisajzer, klavijature, gramofon, drum machine, sampler, bubnjevi |
| Karijera | 1992–sada |
| Izdavači | Menart, Fmjam, Hayat Production |
| Povezani umjetnici | Frenkie, HZA, Disciplinska Komisija |
| Veb-sajt | www.edomaajka.com |
Biografija
urediEdin Osmić rođen je u Brčkom, gdje je odrastao i završio osnovnu školu. Godine 1992. zbog rata u Bosni i Hercegovini izbjegao je u Hrvatsku. U Zagrebu završava srednju mašinsku školu. Nakon završene srednje škole vraća se u Bosnu i Hercegovinu, u Tuzlu da bi studirao mašinstvo i kriminalistiku.
U Tuzli postaje jedan od dva MC-ja grupe "Discord" sada poznatije kao "Defence". Nakon toga, Edo Maajka, Frenkie, Casper, Hamaz i Munja osnivaju grupu Disciplinska Komisija. Demo pjesme grupe Defence postaju radijski hitovi u BiH, te njihovi koncerti u Tuzli 1999. bivaju masovno posjećeni. Nakon povratka u Zagreb snima pjesme "Minimalni rizik" i "Mahir i Alma", koje postaju hitovi na zagrebačkom Radiju 101. Nakon toga izdaje svoj prvi album Slušaj mater koji postaje masovno slušan na prostorima bivše Jugoslavije.
Izdao je 5 studijskih albuma i jedan kompilacijski album sa svojom muzičkom grupom, te je stekao status jednog od poznatijih repera i ambasadora na Balkanu, za ovu vrstu muzike. To potvrđuju i nagrade, koje je do sada primio za svoj rad. Živi i radi u Zagrebu,[1] a od 2010. živi na relaciji Izrael (gdje posjećuje svoju zaručnicu Lilah i kćerku Yasmin) – bivša Jugoslavija.[2]
U decembru 2004, Edo Maajka je za Radio Slobodna Evropa o svom bošnjačkom identitetu i estradnoj pripadnosti izjavio:
Ja se nikad nisam sramio ko sam i odakle, svi to znaju, ali činjenica je i da sam dio hrvatske estrade jer djelujem i tu. Mislim da pričam o socijalnim temama koje se tiču i Hrvatske i Bosne, a to su jako jako jako slični problemi, i bio bih kreten i lažnjak kad ne bih rep'o o Hrvatskoj jer tu živim. Ja sam Bošnjak, to mi se vidi po glavi, hahaha, ali pripadam na obje scene i drago mi je što je tako.
Muzički stil i utjecaji na njegovu muziku
urediIzmeđu ostalog, Edo Maajka radi filmsku muziku i sinhronizacije za crtane filmove.[3] Uradio je muziku za film Srđana Vuletića "Ljeto u zlatnoj dolini", te rep mjuzikl "Prosjačka opera" za Tuzlanski teatar. Posudio je glas u sinhroniziranim verzijama crtanih filmova: Legenda o medvjedu, Ledeno doba 2, Chicken Little.[1]
Njegove pjesme često govore o: socijalnoj nepravdi, ljubavi, mržnji, ratu, nacionalizmu, ljudima, hip hop muzici, grafitima i sličnim temama. Širok je spektar umjetnika koji su utjecali na njegovo muzičko stvaralaštvo: Rambo Amadeus, TBF, Safet Isović, Miladin Šobić, Azra, Zabranjeno pušenje, Disciplina kičme, Atomsko sklonište, Majke i Rupa u zidu.[3]
Nagrade
uredi- Porin
- Najbolji album urbane, klupske muzike "No Sikiriki" (2005)
- Najbolji spot "Pržiiiii" (2005)
- Novi izvođač godine "Edo Maajka" (2003)
- Davorin (od 2008. Indexi)
- Urbani album "No Sikiriki" (2005)
- Pjesma godine "No Sikirkiki" (2005)
- Urbana pjesma "No Sikiriki" (2005)
- Urbani izvođač "Edo Maajka" (2005)
- Vokalna saradnja: "Hajmo rušit" Frenkie i Edo Maajka (2006)
- Zlatna Koogla
- Najbolji pjevač "Edo Maajka" (2005)
- Najbolji spot "Pržiiiii" (2005)
- Najbolju web stranicu "www.edomaajka.com"(2005)
- Zlatni Dop godine - Najizvođač prema glasovima kritike "Edo Maajka" (2005)
- Crni Mačak
- Debitant godine "Edo Maajka" (2003)
- Najbolja pjesma "Znaš me" (2003)
Diskografija
urediStudijski albumi
uredi- Slušaj mater (2002)
- No sikiriki (2004)
- Stig’o ćumur (2006)
- Balkansko, a naše (2008)
- Štrajk mozga (2012)
- Put u plus (2018)
- Moćno (2022)
Kompilacije
uredi- Spomen ploča (2010)
Soundtrack
urediSinglovi
uredi- Znaš me (2001)
- Jesmo'l sami (2002)
- Prikaze (2003)
- Zlatna dolina (2003)
- No sikiriki (2004)
- Pržiiiii (2004)
- Obećana riječ (2005)
- Ne-mo-žeš (2005)
- Mater vam jebem (2005)
- To mora da je ljubav (2006)
- Bomba (2006)
- To što se traži (2006)
- Rek'o sam joj (2007)
- Gansi (2008)
- Svi su ošli na more (2008)
- Sve prolazi (2008)
- Ove godine (2010)
- Fotelja (2011)
- Imaš li ti šta para (2011)
- Panika (2011)
- Džigera beat (2012)
- Facebook (2012)
Filmografija
urediDokumentarci
uredi- Trajno nastanjeni stranac (2003)
- Sevdah o rodama (2007)
Reference
uredi- ^ a b "Balkansko a naše, Edo Maajka". edomaajka.com. Arhivirano s originala, 6. 12. 2020. Pristupljeno 22. 1. 2017.
- ^ "Edo Maajka: U Izraelu mi je lijepo, tamo sam pravi obiteljski čovjek". vecernji.hr. Pristupljeno 22. 1. 2017.[mrtav link]
- ^ a b "Edo Maajka". seasplash-festival.com. Pristupljeno 22. 1. 2017.
Vanjski linkovi
uredi
- Službena stranica Ede Maajke Arhivirano 6. 12. 2020. na Wayback Machine