Dražen Katunarić

Dražen Katunarić, rođen 25. decembra 1954. u Zagrebu, je hrvatski pjesnik, esejist, prevodilac i urednik.

Drazen Katunaric

Biografija

uredi

Srednju školu završio je u Zagrebu. U Strasbourgu je upisao studij filozofije na kojem je i diplomirao 1977. Magistirao je sa temom Dostojevski i filozofija podzemlja. Radio je u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Zagrebu i izdavačkoj kući Mladost. Od 1991. do 1993. urednik je hrvatskog izdanja časopisa Lettre internationale, a od 1993. je glavni urednik časopisa Most (The Bridge), koji objavljuje hrvatsku književnost na stranim jezicima. Godine 1995. pokreće dvojezičnu biblioteku Relations. Godine 1996. zajedno s Alainom Finkielkrautom pokreće u Zagrebu časopis Evropski glasnik (njegovo se francusko izdanje Le Messager européen u međuvremenu ugasilo). Od 1999. urednik je biblioteke Hrvatskog društva pisaca.[1]

Od 1980. objavljuje pjesme, eseje, putopise, prozu, u hrvatskim i međunarodnim književnim časopisima. Objavljivao je zbirke pjesama, knjiga eseja , poeme i putopisnu prozu. Pjesme su mu prevođene na francuski, engleski, njemački, španski, mađarski, bugarski, rumunski i slovenski. Uvršten je u sve relevantne antologije savremene hrvatske poezije. Učesnik je mnogih međunarodnih festivala poezije (Medellin, Trois Rivières, Lodève, Liège, Bastia, Vilenica, Namur).[2]

Član je Upravnog odbora Hrvatskog društva pisaca.[3]

Od maja 2024. redovni je član Hrvatska akademija nauka i umjetnosti.[4][5]

Nagrade

uredi

Bibliografija

uredi

Pjesme

uredi
  • Mramorni Bakho, 1983.
  • Pjeskolovka, 1985.
  • Himba/Imposture, 1987.
  • Pučina, 1988.
  • Psalmi, 1990.
  • Strmi glas, 1991.
  • Nebo/Zemlja, 1993.
  • Pjesan o Stjepanu, 1995.
  • Lijepak za slavuja, 1998.
  • Načitano srce, 1999.
  • Parabola, 2001.
  • Lira/Delirij, 2006.
  • Kronos, 2011.
  • Jednoga dana bila je noć: izabrane i nove pjesme 1983. — 2015, 2015.
  • Znak u sjeni, 2017.
  • Što mi je šaputao Zeus?, Zagreb 2023.

Eseji i proza

uredi
  • Kuća dekadencije, 1992.
  • Crkva, ulica, zoološki vrt, 1994.
  • Povratak Barbarogenija, 1995.
  • Diocletian’s Palace, 2006.
  • Priča o špilji, 1998.
  • Kobne slike, 2002.
  • Tigrova mast i druge priče, 2005.
  • Prosjakinja, 2009.
  • Infernet i drugi tekstovi, 2010.
  • Smiješak Padra Pija, 2017.
  • Zbogom, pustinjo, 2021.

Izdanja na stranim jezicima

uredi
  • Ecclesia invisibilis, Bukurešt, 2001.
  • Isolomania, Ajaccio, 2004.
  • Cherries New York, 2004.
  • Kthimi i Barbrogjenive, Tetovo, 2006.
  • Ciel/Terre, 2008.
  • Le baume du tigre, Bruxelles, 2009.
  • Die Bettlerin, Graz, 2009.
  • La mendiante, Bruxelles, 2012.
  • Cer/Pămînt, Iaşi 2016.
  • Poem efemer, Iaşi 2016.
  • La maison du déclin, Bruxelles, 2017.
  • Cronos, Buenos Aires, 2017.
  • Balsam de tigru, Iași, 2022.
  • Je reste plus longtemps dans la mer, Lyon, 2022.

Reference

uredi
  1. ^ Katunarić, Dražen; Načitano srce, Ceres Zagreb, 1999.
  2. ^ "Dražen Katunarić, književnik". matica.hr. Arhivirano s originala, 5. 11. 2020. Pristupljeno 4. 10. 2017.
  3. ^ "Članovi HDP". hrvatskodrustvopisaca.hr. Arhivirano s originala, 19. 10. 2017. Pristupljeno 4. 10. 2017.
  4. ^ "Katunarić Dražen – HAZU". www.info.hazu.hr. Pristupljeno 14. 6. 2024.
  5. ^ "Izabrani novi članovi HAZU: Hrvatska dobila 17 novih akademika – HAZU". www.info.hazu.hr. Pristupljeno 14. 6. 2024.

Vanjski linkovi

uredi