Disova nagrada je jugoslovenska i srbijanska književna nagrada koja se dodeljuje pjesniku za širi opus i izraziti pjesnički rukopis, trajno utemeljen u savremenoj srpskoj književnosti. Nagradu od 1964. godine dodeljuje Gradska biblioteka "Vladislav Petković Dis" iz Čačka na manifestaciji Disovo proleće, koja se održava od marta do juna svake godine u Čačku. Nagrada nosi ime po pjesniku Vladislavu Petkoviću Disu.[1]

Disova nagrada
Dodjeljuje se zapjesniku za širi opus i izraziti pjesnički rukopis, trajno utemeljen u savremenoj srpskoj književnosti
LokacijaČačak
DržavaSrbija
Prvi put dodijeljena1964. (1964)
Trenutno nagrađeniDragan Bošković (2022)

Historija

uredi

Godine 2006, u uži izbor su ušli slijedeći pjesnici: Slobodan Zubanović, Živorad Nedeljković, Vladimir Kopicl, Rajko Petrov Nogo, i Petar Cvetković. Nagradu je dobio Slobodan Zubanović.

U uži izbor za 2008. ušli su pjesnici Vladimir Kopicl, Saša Jelenković, Dragan Jovanović Danilov, Živorad Nedeljković i Nikola Vujčić. Za laureata je 10. marta 2008, na dan Disovog rođendana izabran Vladimir Kopicl, pjesnik iz Novog Sada.

U 2013. Disova nagrada nije dodjeljena, usljed jubilarnog obeležavanja 50. Disovog proljeća, kada su na završne svečanosti manifestacije u Čačak pozvani svi živi dobitnici Disove nagrade.

Dobitnik Disove nagrade u 2019. bio je Đorđo Sladoje, 2020. Rajko Petrov Nogo, a 2021. Stevan Tontić.

Od 1979, pored Disove nagrade, ista gradska biblioteka u Čačku dodeljuje i nagradu Nagradu mladi Dis.

Dobitnici

uredi

Dosadašnji dobitnici nagrade su:[2]

Godina Dobitnik Referenca
1965. Vasko Popa
1966. Risto Tošović
1967. Veljko Petrović
1968. Desanka Maksimović
1969. Desimir Blagojević
1970. Aleksandar Vučo
Vito Marković
1971. Oskar Davičo
1972. Dušan Matić
1973. Miloš Crnjanski
1974. Gustav Krklec
1975. Skender Kulenović
1976. Branko V. Radičević
1977. Dušan Kostić
1978. Blaže Koneski
1979. Stevan Raičković
1980. Jure Kaštelan
1981. Slavko Vukosavljević
1982. Izet Sarajlić
1983. Aleksandar Ristović
1984. Ciril Zlobec
1985. Borislav Radović
1986. Vesna Parun
1987. Radovan Pavlovski
1988. Ivan V. Lalić
1989. Ljubomir Simović
1990. Matija Bećković
1991. Tanasije Mladenović
1992. Alek Vukadinović
1993. Jovan Hristić
1994. Milutin Petrović
1995. Milovan Danojlić
1996. Miodrag Pavlović
1997. Dragan Kolundžija
1998. Božidar Timotijević
1999. Branislav Petrović
2000. Novica Tadić
2001. Milosav Tešić
2002. Miroslav Maksimović
2003. Duško Novaković
2004. Radmila Lazić
2005. Vojislav Karanović
2006. Slobodan Zubanović
2007. Milan Đorđević
2008. Vladimir Kopicl
2009. Nikola Vujčić
2010. Saša Jelenković
2011. Živorad Nedeljković [3]
2012. Dragan Jovanović Danilov
2013. nije dodijeljena
2014. Ana Ristović
2015. Saša Radojčić
2016. Tomislav Marinković [4]
2017. Zlata Kocić [5]
2018. Đorđe Nešić [6]
2019. Đorđo Sladoje
2020. Rajko Petrov Nogo
2021. Stevan Tontić
2022. Dragan Bošković

Reference

uredi
  1. ^ "Награде и конкурси". Pristupljeno 8. 8. 2024.
  2. ^ Dobitnici nagrada
  3. ^ admin (9. 3. 2011). "Живорад Недељковић добитник Дисове награде за 2011". Градска библиотека "Владислав Петковић Дис". Pristupljeno 8. 8. 2024.
  4. ^ В, М. "Завршница Дисовог пролећа у Чачку". Politika Online. Pristupljeno 8. 8. 2024.
  5. ^ "Disova nagrada Zlati Kocić". NOVOSTI. Pristupljeno 8. 8. 2024.
  6. ^ Г.О. "Дисова награда Ђорђу Нешићу". Politika Online. Pristupljeno 8. 8. 2024.

Vanjski linkovi

uredi