Dinko Zlatarić
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Dinko (Dominko) Zlatarić (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.) bio je hrvatski pjesnik i prevodilac.
Dinko Zlatarić | |
|---|---|
 Hrvatski renesansni pjesnik | |
| Rođenje | . Nedostaje parametar 1=mjesec! 1558. Dubrovnik, Hrvatska |
| Smrt | 1613 (54–55 godina) Dubrovnik, Hrvatska |
Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj plemićkoj porodici. Pohađao je Univerzitet u Padovi, gdje je učio oratorstvo, filozofiju i građansko pravo. Znanjem i ozbiljnošću odlikovao se toliko da su ga đaci 1579. godine odabrali za svog rektora. U znak priznanja za uvođenje mira i reda medu đacima, Mletačka republika imenovala ga je "zlatnim vitezom". Godine 1580. podignuta mu je spomen-ploča kao rektoru na Padovanskom univerzitetu. Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se ekonomijom i književnim radom na svom imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s italijanskim i dubrovačkim pjesnicima i divio se renesansnoj ljepotici Cvijeti Zuzorić.
Pisao je hrvatskim i italijanskim jezikom, sastavljao ljubavne, prigodne i refleksivne pjesme, ali ipak je ostao najznačajniji kao prevodilac.
U Padovi je 1580. godine iz Tassovog rukopisa preveo pastirsku igru Aminta, a poslije ju je, nezadovoljan svojim prepjevom dotjerao, preradio i lokalizirao pod naslovom Ljubmir. Potom je u Veneciji 1597. izdao zbirku svojih prijevoda pod naslovom Elektra, trađeija, Ljubmir, pripovijes pastijerska i Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki složene. Elektru je posvetio Jurju Zrinskom, Ljubmira Mihu Matufiću, a treći prijevod, Pirama i Tizbu, Cvijeti Zuzorić. Prevodima sa grčkog, italijanskog i latinskog dodane su i 26 izvorne "pjesni u smrt od razlicijeh". Njegov sin, Miho Zlatarić, poslije očeve smrti sabrao je i izdao očevih 137 lirskih pjesama pod naslovom Pjesni razlike. Zbirku većinom čine ljubavne pjesme. Zlatarić je jedan od najplodnijih epitafičara hrvatske renesanse. Najizražajnije je kratko Nadgrobje Dinku Ranjini. U tu grupu idu i epitafi upućeni Fiori (Cvijeti) Zuzorić "u smrt" njenog muža Bartolomea Pescionija. Zlatarićeve pjesme nalaze se i u Zadarskom zborniku.
Pisao je pod utjecajem prve generacije hrvatskih petrarkista i italijanskih petrarkističkih škola. Čvrstu povezanost s domaćom petrarkističkom tradicijom potvrđuje njegov stilistički repertoar. Bogatstvo izraza, majstorstvo i zvukovni kvaliteti njegovih osmeraca i dvanaesteraca stavljaju Zlatarića u red najboljih lirika hrvatske renesanse. Osim kao pjesnik, cijenjen je kao najbolji renesansni prevodilac. Tassova Amintu prevodi doslovno, uz nužne izmjene što ih nameće metrička shema drugačija od originala. Drugi prevod, Ljubmir, još je dotjeraniji, literarniji, i čistiji, jezično bogatiji. Prevod Sofoklove Elektre dokaz je ne samo Zlatarićeve obrazovanosti, ukusa i versifikacijske vještine, nego i pjesničke nadarenosti. Ljubav Pirama i Tizbe bliža je prevodu nego prepjevu. Prema običajima ondašnjih pjesnika, njegovi prijevodi su na svoj način samostalna poetska ostvarenja, kojima je proširio repertoar hrvatske renesansne književnosti.