Dinko Delić

Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Dinko Delić rođen 1957. godine je bosanskohercegovački je pjesnik, muzičar, profesor, debatni trener i urednik.

Biografija

Rođen je u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je završio 1976. u Gradačcu, a Filološki fakultet u Beogradu 1980. godine. Studirao je postiplomske studije: kurs sociologije književnosti (1982-86) na Filološkom fakultetu u Beogradu i kurs postmoderne književnosti (2002-06) Filozofskom fakultetu u Tuzli. Do 1993. radio je u Gradačcu kao profesor književnosti, pisao, bavio se muzikom i pozorištem. Od 1993. živi u Tuzli, sarađuje sa medijima i sa nevladinim organizacijama i radi honorarno u izdavaštvu.^[1]

Kao član Jazz Big Banda RTV Tuzla (1993-94) Dinko Delić imao je više zapaženih nastupa. Radio je kao muzički producent mladim rock-grupama i bio prvi muzički urednik redakcije Neovisnog radija "Hayat" Tuzla (1993-95). Učestvovao je u Soros programima: "Leteća učionica i radionica" (LUR) 1996. u Mostaru i 1997. u Sarajevu. Od 1997. do 2004. godine bio je trener Debatnog centra BiH implementirajući Karl Popper i parlamentarnu debatu u srednjoj školi i na univerzitetu. Tada učestvuje i u debatnim emisijama "Za i protiv" Redakcije omladinskog programa RTV BiH.

Dinko Delić nastupao je (1996-2021) na mnogim književnim manifestacijama u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji i Maleziji. Bio je predsjednik Savjeta Gradačačkih književnih susreta (2003-2006) i urednik časopisa "Diwan"(1999-2006). Od 1997. godine kao urednik radi honorarno u izdavaštvu. Delić je član AMUSa, Foruma Bosna, Društva pisaca BiH i P.E.N. centra BiH.

Dinko Delić, Julijana Matanović i Irfan Horozović na Gradačačkim književnim susretima 2005. godine. Razgovori i promocije knjiga u bašti Biblioteke "Alija Isaković" u Gradačcu.

Objavljena mu je zbirka kratkih formi Opljačkani sarkofag 1998. godine u Sarajevu u izdanju biblioteke "Harfa" Međunarodnog centra za mir. Drugu zbirku proze, poezije i eseja Bosanska knjiga mrtvih objavio je u Mostaru 2001. u biblioteci "Kolaps" Alternativnog instituta.^[2] Multimedijalni projekat Daroga za Katmandu (poezija, ilustracije i muzički CD) objavljen je 2020, u izdanju kuće Repro-Karić u Tuzli.^[3] Ista izdavačka kuća objavljuje mu i knjigu eseja, studija i publicistike Industrija teksta 2021. godine. A naredne, 2022. godine Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) objavljuje i zbirku izabranih stihova Gitarske i druge pjesme. Croatia Records u Zagrebu 2023. godine objavljuje mu digitalno na online platformama muzički Maxi single (album) Posavina pjeva,^[4] a DODO studio u Tuzli 2024. objavljuje taj isti album kao CD promo izdanje.

Tekstovi Dinka Delića su prevođeni na engleski, poljski, njemački, malajski i makedonski jezik. Uvršten je u pregled Savremena bošnjačka književnost, časopis CYM ("Spisanie za umetnost"), br. 38, CKI, Štip 2003. godine; u antologiju Poezija i humanizam malajskog Instituta za jezik i književnost u Kuala Lumpuru 2004; antologiju biblioteke "Harfa" Međunarodnog centra za mir u Sarajevu 2006; antologiju Treća riječ: postsocijalistička poezija, Monsoon Edition, Calicut (Kerala, India) 2007; antologiju Marka Vešovića Da je barem devedeset treća, Dobra knjiga, Sarajevo 2009. te antologiju Hadžema Hajdarevića, Do potonje ure, panorama novog bosanskohercegovačkog pjesništva, CDK, Bijelo Polje 2010. godine, a zatim i antologiju Ervina Jahića Zašto tone Venecija, bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana.

Objavljivao je pjesme, kratke priče, eseje i književne studije u web-izdanjima: "Muse Apprentice Guild" (USA), "CEEOL" (Njemačka), Eurozine (Austrija), "Gangway" (Australia-Austria), "LitKon" (Hrvatska), "Balkanski književni glasnik" (Srbija) i "Blesok" (Makedonija), te u časopisima i novinama: "Tema", "Zarez", "Poezija", "Bošnjačka pismohrana", "Behar" i "Sapho" (Hrvatska), "Književna kritika", "Gradina" i "ProFemina" (Srbija),"CYM" (Makedonija), "Ars" (Crna Gora), "Balcanis" (Slovenija), "Szescsetszescdziesiatszesc" (Austrija), "Kartki" i "Ha!art" (Poljska), "Putokaz", "Književna revija", "Iza", "Razlika/Differance", "Most", "Lica", "Forum Bosnae", "Album", "Odjek", "Godišnjak Preporoda", "Ostrvo", "Hrvatska misao", "Život", "Zeničke sveske", "Status", "Prosvjetni list", "Kolaps", "Riječ", "Motrišta" i "Diwan" (BiH).

Vanjski linkovi

Izvori

^ "DIWAN - CASOPIS ZA KULTURU". web.archive.org. 21. 10. 2017. Arhivirano s originala, 21. 10. 2017. Pristupljeno 30. 1. 2023.
^ d.o.o, OliveBH. "Po uzoru na stare narode". infobiro.ba. Arhivirano s originala, 30. 1. 2023. Pristupljeno 30. 1. 2023.
^ "Knjiga "Daroga za Katmandu" Dinka Delića po svemu je jedinstvena". Bljesak.info (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 1. 2023.
^ Volarić, Vida (12. 9. 2023). ""Posavina pjeva", objavljen digitalni album Dinka Delića & Albatrossa". Croatia Records (jezik: hrvatski). Pristupljeno 18. 4. 2024.

[1] "DIWAN - CASOPIS ZA KULTURU". web.archive.org. 21. 10. 2017. Arhivirano s originala, 21. 10. 2017. Pristupljeno 30. 1. 2023.

[2] .o.o, OliveBH. "Po uzoru na stare narode". infobiro.ba. Arhivirano s originala, 30. 1. 2023. Pristupljeno 30. 1. 2023.

[3] "Knjiga "Daroga za Katmandu" Dinka Delića po svemu je jedinstvena". Bljesak.info (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 1. 2023.

[4] Volarić, Vida (12. 9. 2023). ""Posavina pjeva", objavljen digitalni album Dinka Delića & Albatrossa". Croatia Records (jezik: hrvatski). Pristupljeno 18. 4. 2024.

[1]

[2]

[3]

[4]