Da mihi factum, dabo tibi ius

Da mihi factum, dabo tibi ius je stara pravna izreka značenja "daj mi činjenice, pa ću ti reći šta je pravo." Ona ističe razliku položaja sudije i stranaka u sporu - stranke treba da iznesu činjenice i da ih dokažu, a na sudiji je da ocjenjuje koje su pravne posljedice dokazanog činjeničnog stanja.

Tužilac u parnici ne mora da svoj zahtjev pravno kvalifikuje. Tužba je, dakle, uredna i kad tužilac u njoj nije naveo zakonske odredbe i pravna pravila, na osnovu kojih se tužbeni zahtjev, po njegovom mišljenju, pokazuje kao osnovan. Na tužioca pada teret da iznese činjenice iz kojih on tužbeni zahtjev izvodi i da predloži dokaze za te činjenice.

Ispitivanje pod koju pravnu normu treba činjenično stanje podvesti zadatak je suda. Zato pogrešna pravna kvalifikacija tog stanja od strane tužioca nema uticaja na ishod spora, niti se promjenom pravne kavlifikacije mijenja istovjetnost predmeta spora. Prednje pravilo proističe iz podjele uloga između suda i stranaka u praničnom postupku: dok stranke pružaju činjeničnu građu, primjena prava je isključivo stvar suda.