Džamija u Kazancima
Džamija u Kazancima (Džamija Osman-paše Kazanca) nalazila se na samoj granici sa Crnom Gorom, nedaleko od izvora pitke vode Oko i Stubanj, dvadeset kilometara jugoistočno od Gacka, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. avgusta do 5. septembra 2003. godine, donijela je odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik.
Historija uredi
Osmanska vlast na području Gacka i okolnih mjesta uspostavljena je 1465. godine. Kazanci sa okolinom bili su u sastavu raznih kadiluka: fočanskog, cerničkog i gatačkog. U naselju stalno bio je stacioniran izvjestan broj vojnika. Za vrijeme Kandijskog rata (1645-1669. god.), a i poslije njega, Mlečani su stalno upadali na bosansku teritoriju, prodirući u istočnu Hercegovinu sve do Gacka. Pri tome su angažovali plaćene uskočko-hajdučke četa sa prostora Crne Gore, čija je glavna baza bila u Perastu.
U Kazancima je 1620. god. rođen Osman-paša Kazanac. Kao adžami-oglan, odveden je u Istanbul, gdje je 1671. godine postao beglerbeg od Anadola. Godine 1675. je imenovan vezirom u Šamu, a 1683. godine je postao vezir u Bosni. Sljedeće godine je premješten u Egar u Mađarskoj, gdje je 1685. godine poginuo.
Džamija u Kazancima je zadužbina Osman-paše Kazanca, uz koju je sagradio mekteb, medresu i šadrvan. Osnova džamije je bila kvadratnog oblika, a dimenzije objekta, iznosile su 10 X 10 metara. Bila je građena od pravilno tesanih kamenih blokova i pokrivena krovom pod pločom. Munara džamije je bila prigrađena, i jedina je ostala u današnje vrijeme. Svaki kamen munare je međusobno povezivan metalnim spojnicama i zaliven olovom i zato je vjerovatno ostao do dana današnjih. Cijela lokacija je zapuštena i ne održava se.
Kotorski providur Antonije Zeno je angažirao 1684. godine Baju Pivljanina, davši mu oružje, opremu i hranu, koji je skupio 700 hajduka iz Crne Gore i napao selo Kazance. Oni su do temelja spalili naselje, razorili džamiju, medresu, kule i dućane. Od objekata iz osmanskoga doba u Kazancima su ostali samo munara do šerefe, temelji džamije i džamijski harem u kojem nema nišana. Tom prilikom ubijeno je mnogo muslimanskog stanovništva, a jedan dio je izbjegao u obližnja mjesta (Brkovići, Čustovići, Hasanbegovići, Tanovići, Pašići, Sarići, Zvizdići i drugi).
Njemački historičar Franc Babinger u doktorskoj tezi "Doprinos istoriji o istraživanju Bliskog istoka u 18. vijeku" piše i o Osman-paši.
Literatura uredi
- Novak Mandić - Gacko kroz vijekove, Prilozi istoriji Gacka, Trebinje, 1985.
- Hivzija Hasandedić - Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990.
- Tahir Tanović - Ključka kapetanija u Hercegovini i porodica Tanović, Des, Sarajevo, 2000
Reference uredi
- ^ "Džamija u Kazancima". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.
