Džamija Zagrad

Džamija Zagrad u Velikoj Kladuši nalazi se u naselju Zagrad, ispod Starog grada, Velika Kladuša, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Komisija je donijela odluku od 6 do 9 septembra 2011. u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Chery, Amra Hadžimuhamedović , Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća). Nacionalni spomenik čine objekat džamije i džamijski harem sa nišanima.

Džamija Zagrad u Velikoj Kladuši
Osnovne informacije
LokacijaVelika Kladuša
Država Bosna i Hercegovina
Oznaka baštineNacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Dovršeno1879. god
Specifikacije
Dužina10,10 m.[1]
Širina6,80 m.[1]
Munare1
Visina munare13,55 m.
Materijalikamen, drvo

Velika i Mala Kladuša, čiji je nekadašnji naziv bio je Donja i Gornja Kladuša, spominju se prvi put 30. oktobra 1280. godine i to pod imenom Cladosa. To je vrijeme kada cijeli kraj pripadao knezovima Blagajskim (Babonjićima). Kasnije je ovaj kraj pripao Frankopanima Slunjskim. Godine 1633. Osmanlije su osvojile Kladušu gdje ostaju sve do pada grada pod austrougarsku vlast.

Današnja džamija Zagrad, prema tarihu koji se nalazi iznad ulaznih vrata, izgrađena je 1879. godine, kao zamjenska izgradnja za džamiju koja se nalazila na južnoj strani Starog grada.

U džamiji obavljale su se molitve do 2007. godine kada je napravljena nova džamija u naselju, tako da se danas džamija Zagrad samo povremeno koristi.

Opis uredi

Džamija ima izgled prizemne građevine dimenzija 10,10x 6,80 m Konstruktivni zidovi urađeni su od čvrstog materijala čija debljina iznosi 60 cm. Krovna konstrukcija je drvena sa četvorovodnim krovom koji je prekriven crijepom novije izrade.

Munara je u osnovi osmougaona. Postolje munare je izgrađeno od klesanih kamenih blokova, dok je gornji dio izrađen od drveta, obložen pocinčanim limom. Ima otvoreno šerefe i prekrivena je šatorastim krovom na čijem vrhu se nalazi alem sa tri jabuke. Krov i šerefe munare izrađeni su od bakrenog lima. U donjem dijelu dimenzije munare iznose cca 1,5x1,25 m a visina munare do alema iznosi cca 13,55 m. Stari nišani se nalaze na jugozapadnoj, jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani džamijskog objekta, a među njima se nalaze i nadgrobnici novijeg datuma.

Džamijski harem je djelomično ograđen ogradom koja je u lošem stanju. Podijeljen je cestom na dva dijela, i u njemu nalazi se stotinjak nišana različite starosti. Stari nišani u haremu su tipični za Bosansku krajinu. Muški nišani su bogato dekorirani,uglavnom sa sve četiri strane. Najčešći motivi na nišanima su sablja, nož, koplje, puška, zvijezda, polumjesec, geometrijski ornamenti i tondirane vrpce na rubovima nišana. Na ženskim nišanima koji su pravougaoni, ravni odozgo, najčešći motiv je ispupčenje na leđima nišana u obliku pletenice.

Nekoliko stotina metara istočno od džamije nalazi se omanji mezaristan koji pripada džematu Zagrad. Lociran je na jednom brežiljku i u njemu se nalaze dva najstarija nišana na ovom području.

Jedan od njih je muški nišan, dimenzija 24x22x200 cm, sa turbanom jednostavne izrade i isklesanim tarihom na arapskom jeziku.

Drugi nišan je ženski, dimezija 24x14x145 cm, pravougaonog oblika sa pletenicom na kojem je tarih na arapskom jeziku. Ova dva nišana su, po predaji prenesena sa mezaristana koji se nalazio uz staru džamiju na tvrđavi Velika Kladuša. Vjerovatno je tada i urađena ova replika nišana sa tvrđave jer je teško vjerovati s obzirom na njihovu dob, postojanje tariha na njima, gramatičke greške na ženskom tarihu i prezimena koja se završavaju na „ić“, da su ovo originalni nišani.

Literatura uredi

  • Hamdija Kreševljaković, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, 1951.
  • Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, izdanje Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeće «Preporod», Sarajevo, 1997, str. 330.
  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998, str. 164.

Hasan Hilić, Džamije u Velikoj Kladuši, Velika Kladuša, 1970

Reference uredi

  1. ^ a b c "Džamija Zagrad". kons.gov.ba. Pristupljeno 5. 3. 2019.

Vanjski linkovi uredi