Cordaitales
Cordaitales je izumrli red drvenastih biljaka koje su bile rani četinari ili su mogle evolirati u četinjare (Pinophyta), ginkgoe Ginkgophyta) i cikade (Cycadophyta ). Imali su reproduktivne strukture u obliku konusa koji podsećaju na moderne četinjare. Cordaitales su se pojavile tokom karbonskog perioda, sa velikim stablima koja su, čini se, posebno učestala na suhim tlima, u tropskim sredinama. Izgleda također,da su neka njihova visoka stabla, ali i grmovi, nalik mangrovaa rasli u karbonskim ugljevitim močvarama.[1][2]
| Cordaitales | |
|---|---|
_(18433664381).jpg) Rekonstrukcija Cordaites, 1906 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Spermatophyta |
| Poddivizija | Gymnospermae |
| Razred | Coniferopsida |
| Red | Cordaitales † |
| Porodica | Cordaitaceae † |
| Rodovi | |
| Cordaites † Samaropsis † | |
Predstavnici reda Cordaitales je također su bili bogato zastupljeni i za vrijeme perma, ali su bili u opadanju tokom trijasa i nestali krajem trijaskog masovnog izumiranja. Mnogi Cordaitales imali su izdužene trakaste listove, nalik nekim suvremenim četinjarima porodica Araucariaceae i Podocarpaceae. Uobičajeni rodovi u karbonu uključuju Mesoxylon i Cordaixylon, kao i nešto rjeđe Noeggerathiopsis i Sumaropsis.
Obilježja ženskog konusa (megastrobil) članova Cordaitales ukazuju na to da konusne šišarke, koje posjeduju oni i svi njihovi potomci, mogu odgovarati kratkim izdancima, nastalim od brakteja. To je zato što se konus sastoji od tih kratkih izdanaka, koji izviru iz brakteja. Među četinarima, iz pazušnih brakteja ne nastaju bilo kakvi listovi.[3]:55
Također pogledajte
urediReferences
uredi- ^ Frederick B. Essig 2015, Plant Life: A Brief History. Oxford UP
- ^ S. P. Bhatnagar & Alok Moitra 1996, Gymnosperms.
- ^ Eckenwalder, James E. (2009). Conifers of the World: the complete reference. Portland: Timber Press, Inc. ASIN B01JO0S5TE.
Vanjski linkovi
uredi