Tomazinijeva žućica

Tomazinijeva žućica (lat. Chamaecytisus tommasinii – sinonimi: Cytisus tommasinii Vis., C. pauciflorus G. Beck, non Willd., C. capitatus Jacq. var. pauciflorus Ebel) – je biljka iz porodice Fabaceae (Papipionaceae): mahunarke.

Tomazinijeva žućica Chamaecytisus tommasinii
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Tracheophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Fabales
Porodica	Fabaceae (Papilionaceae)
Rod	Chamaecytisus
Vrsta	C. tommasinii Vis., G. Beck, non Willd

Opis

Tommasinijeva žućica je listopadni grmić, iako listovi preko zime djelomično otpadaju, Visoka je 40-50 (-70) cm, sa uspravnim ili uzdignutim žutim, tankim grančicama. Pupovi su naizmjeniči, dugi 2–3 mm, a dlakavi. Pokriveni su malim brojem ljuspi. Izdanci su pokriveni kratkim poleglim dlačicama. Listovi su trodijelni, sa dugom, dlakavom peteljkom. Oblik listića široko varira, a mogu biti elipsoidni iii izduzeno-jajoliki. Dugi su 10–20 mm, a široko 5–9 mm. Gornja strana plojke je gola, a naličje i rubovi dlakavi.

Cvjeta u. Cvjetovi su dugi 15–18 mm, na kratkoj peteljci ili sjedeći. Poviše ih [3-6 (-17)] formiraju vršnu glavicu. Čašica je dlakava, a gornja usna joj ima samo 2 kratka zupca, donja - 3. Mahune su duge 20-23 (-25) mm, a široke 5–6 mm. Crnkaste su i gusto pokrivene bijelim poleglim dlačicama.

Smeđe jjemenke su duge 2-2,5 mm duge, a široke 2 mm: gole su i sjajne, a imaju mesnati privjesak. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.

Opisan je takson: var. keraunius Maly K., čiji su primjerci nađeni na brojnim lokalitetima u široj okolini Sarajeva (Pale, Koran, Stambulčić, Romanija, Podvitez i dr.), na nadmorskim visinama oko 840–1200 m.

Cvjeta u maju i junu. Ima višecvjetnu i nflorescenciju od [(5-) 13 (-17) cvjetova. Središte krunice je dugo 14–20 mm dugo, limunski žuto, spolja manje-više poleglo i dlakavo; latice i i krila du sumpornožuti. Čašice su stršeće i dakave. Donja usna je nerazdijeljena ili trozuba, duga 9–12 mm.

Ekologija i rasprostranjenje

Ova biljka načešće raste na otvorenim površinama - livadama i kamenjarama, na rubovima šuma i šumaraka, na nadmorskim visinama do preko 1.000 m

Endem je Jugoistočnih Dinarida.

Također pogledajte

• Endem
• Endemizam
• Bosanskohercegovački endemi