Centralni venski kateter

Centralni venski kateter (CVC) – poznat i kao centralna linija, centralna venska linija ili centralni venski pristupni kateter – je kateter postavljen u veliku venu. To je oblik pristupa venama. Postavljanje većih katetera u centralnijoj liniji često je potrebno kritično bolesnim pacijentima ili onima kojima je potrebna duža intravenska terapija, radi pouzdanijeg pristupa vaskularnom sistemu. Ovi kateteri obično se postavljaju u vene na vratu (unutrašnja vratna vena, grudima (potključna vena ili pazušna vena), preponama (femoralna vena), ili kroz vene na rukama (poznato i kao [[[periferno umetnuti centralni kateter|linija PICC]] ili periferno umetnuti centralni kateteri).

Centralni venski kateter
Dijagram netunelirane centralne linije, umetnute u desnu potključnu venu
Klasifikacija i vanjski resursi
MeSH	D002405

Centralne linije koriste se za davanje lijekova ili tečnosti koje se ne mogu uzimati na usta ili bi mogle naštetiti manjem perifernim venama. Uspostavljaju se i za dobijanje uzorka za test krvi (posebno "centralnog venskog zasićenja kisikom" ), davanje tekućina ili proizvoda od krvi, za oživljavanje velikog volumena i mjerenje centralnog venskog pritiska. The catheters used are or commonly 15–30 cm in length, made of silicon or polyurethane, and have single or multiple lumens for infusion.

Medicinska primjena

Oprema centralne linije, redoslijedom uobičajene upotrebe:

1. Šprica sa lokalnim anetetikom
2. Skalpel
3. Sterilni gel za primjenu ultrazvuka
4. Vodilicina igla (ovdje 18 Ga) na šprici sa fiziološkim rastvorom za otkrivanje povratnog toka krvi nakon prodora kroz venu
5. Vodilica
6. Proširivač tkiva
7. Stambeni kateter (ovdje 16 Ga)
8. Dodatni flasteri i odgovarajući hirurški konac
9. Medicinska odjeća

Dvolumenski dijalizni kateter umetnut je na lijevu stranu osobe. Ožiljci na dnu vrata ukazuju na tačku umetanja u lijevu vratnu venu.

Slijede glavne indikacije za upotrebu centralnih venskih katetera:

1. Težak pristup perifernim venama – centralni venski kateteri mogu se postaviti kada je teško dobiti ili održati pristup perifernim venama (npr. pretilost, ožiljci na venama od prethodnih kanilacija, uznemireni pacijent).
2. Dostava određenih lijekova ili tečnosti – lijekovi kao što su vazopresori (npr. Norepinefrin, vazopresin, fenilefrin itd.), Hemoterapeutski agensi ili hipertonični rastvori štete perifernim venama i često zahtijevaju postavljanje središnje linije. Pored toga, kateteri s više lumena mogu olakšati isporuku nekoliko parenteralnih lijekova istovremeno.
3. Produžene intravenske terapije – parenteralnim lijekovima koji se moraju davati duži vremenski period (više od nekoliko dana), kao što su dugoročna parenteralna ishrana ili intravenski antibiotici, kroz centralnuu liniju.
4. Specijalizirani tretman – intervencije kao što su hemodijaliza, plazmafereza, transvenozno održavani srčani ritam i invazivno hemodinamičko praćenje (npr. kateterizacija plućne arterije) zahtijevaju pristup centralnoj veni.

Ne postoje apsolutne kontraindikacije za upotrebu centralnih venskih katetera. Relativne kontraindikacije uključuju poteškoće kao što su koagulopatija, traumq ili lokalna infekcija na mjestu postavljanja ili sumnju na proksimalnu vaskularnu ozljedu. Međutim, postoje rizici i komplikacije povezani sa postavljanjem centralnih vodova, kao što su:

• Pneumothoraks;

• Vaskularna perforacija; If the carotid is accidentally cannulated and a catheter is inserted into the artery, the catheter should be left in place and a vascular surgeon should be notified because removing it can be fatal.
• Infekcije krvotoka povezane sa kateterima;
  • Preferirano mjesto umetanja (uključujući i postavljanje katetera koji nije tuneliran), sa stanovišta prevencije infekcije, nalazi se u subklavijskoj veni i, ako je moguće, obično se izbjegava femoralna vena.
  • U smjernicama nema jasne preporuke za mjesto tuneliranog katetera.
  • Izbor katetera treba uključivati one s minimalnim otvorima kako bi se postigao klinički cilj.
  • Za CVC su potrebne sterilne rukavice.
  • Za postavljanje CVC-a potrebne su sterilne zavjese, kapa, maska i ostali prbor.
  • Mjesto katetera treba redovno nadgledati vizuelno i palpacijom (putem zavoja) kako bi se utvrdilo da li ima infekcije.
  • Prihvatljivo je koristiti čiste, nesterilne rukavice za promjenu presvlačenja intravaskularnih katetera.
  • I hlorheksidin i povidon-jod su prihvatljiva sredstva za čišćenje kože, mada je hlorheksidin poželjniji.
  • Na kratkotrajnim CVC mjestima, oblozi se moraju mijenjati najmanje svakih 7 dana za prozirne obloge i svaka 2 dana za obloge od gaze.
  • Za dugotrajno ugrađene ili tunelirane katetere, obloge je potrebno mijenjati najviše jednom sedmičo, osim ako su zaprljani ili labavi.
  • Ne preporučuje se rutinsko uklanjanje i zamjena centralnog venskog katetera. Iako bi katetere centralne linije trebalo ukloniti čim više nisu potrebni, nije utvrđeno da planirano uklanjanje i zamjena, bilo preko vodilice ili s novim mjestom uboda, imaju koristi u prevenciji infekcija.
  • Lijekovi impregnirani lijekovima mogu smanjiti rizik od infekcije krvotoka povezane s kateterima.
  • Postoje neuvjerljivi dokazi da li (ni)je duži interval mijenjanja obloga za uređaje za centralni venski pristup povezan s više ili manje infekcija.
  • Nejasno je može li čišćenje antisepticima na koži ili bez čišćenja kože smanjiti stopu infekcija krvotoka povezanih s kateterima.
• Okluzije

Jedan od oblika tromboze je stvaranje fibrinske ovojnice oko katetera i jedan je od najčešćih uzroka začepljenja katetera. Posredno se na slikama prije i nakon infuzije vidi radiokontrast, jer se nakuplja oko katetera.

• Pogrešno postavljanje
• Venska zračna embolija;

Također pogledajte

• Kateter
• Dijaliza
• Hemoterapija

Vanjski linkovi

• Central Venous Catheter Placement & Pulmonary Artery Catheter – Vìdeo Dailymotion (without ultrasound guidance)
• Video tutorial on how to start central venous lines in various locations
• Central venous line care, comparison, indications, complications and uses