Wikipedia

Canavanova bolest

Canavanova bolest, znana i kao Canavan-Van Bogaert-Bertrandova bolest, jest rijetka i fatalna autosomno recesisvni[1] degenerativni poremećaj koji uzrokuje progresivno oštećenje nervnih ćelija i gubitak bijele materije u mozgu.[2] To je jedna od najčešćih degenerativnih cerebralnih bolesti u novorođenčadi.[3] Uzrokovana je nedostatkom enzima aminoacilaza 2,[4] i jedna je iz grupe genetičkih bolesti koje se zovu leukodistrofije. Karakterizira se degeneracijom mijelina u fosfolipidnom sloju koji izolira akson neurona i povezan je sa genom koji se nalazi na ljudskom hromosomu 17.

Canavanova bolest
(Canavan–van Bogaert–Bertrandova bolest)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E75.2
ICD-9330.0
OMIM271900
DiseasesDB29780
MedlinePlus001586
MeSHD017825

Simptomi i znakovi

uredi

Simptomi najčešćeg (i najozbiljnijeg) oblika Canavanove bolesti obično se javljaju u ranom djetinjstvu, obično u dobi između prvih tri do šest mjeseci. Canavanova bolest tada brzo napreduje od te faze, sa tipskim slučajevima koji uključuju intelektualnu invalidnost, gubitak prethodno stečenih motoričkih vještina, poteškoće s hranjenjem, abnormalni tonus mišića (tj. početna mlohavost – hipotonija – može na kraju preći u spazme), lošu kontrolu glave i megalocefaliju (abnormalno uvećanu glavu). Mogu se pojaviti i paraliza, sljepilo ili napadi.

Postoji mnogo rjeđa varijanta Canavanove bolesti koja je uglavnom puno manje ozbiljna i uključuje kasnije pojavu simptoma, koji su često dovoljno blagi i nespecifični da ostanu neprepoznati kao manifestacije Canavanove bolesti.[5] Čini se da ova varijanta ne utiče na životni vijek i obično je ograničena na manje slučajeve kašnjenja u razvoju govora i motornih sposobnosti.[6]

Patofiziologija

uredi
 
Canavanova bolest ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja.

Canavanova bolest nasljeđuje se kao autosomno recesivni poremećaj . Kada su oba roditelja nositelji, šansa za rađanje pogođenog djeteta iznosi 25%. Zato se za porodice sa dva roditeljska nositelja preporučuju genetičko savjetovanje i genetičko testiranje

Canavanova bolest je uzrokovana neispravnim genom ASPA, koji je odgovoran za proizvodnju enzima aspartoacilaza. Smanjena aktivnost aspartoacilaze sprečava normalno razgradnju N-acetilaspartata, pri čemu njegovo nakupljanje ili nedostatak daljnjeg metabolizma ometa rast mijelinskih ovojnica nervnih vlakana mozga. Mijelinska ovojnica je masni pokrivač koji okružuje nervne ćelije i djeluje kao izolator, omogućavajući efikasan prijenos živčanih impulsa.

Dijagnoza

uredi

Dijagnoza neonatusne/dječje Canavanove bolesti oslanja se na demonstraciju vrlo visoke koncentracije N-acetilaspartatne kiseline (NAA) u urinu. Kod blage/juvenilne forme, NAA može biti samo neznatno povišen. Dakle, dijagnoza se oslanja na molekulskogenetičko ispitivanje ASPA, gena koji kodira enzim aspartoacilaza.

Liječenje

uredi

Nije poznat nijedan lijek za Canavanovu bolest, niti postoji standardni kurs liječenja. Liječenje je simptomatsko i podržavajuće. Fizioterapija može pomoći u poboljšanju motornih vještina, a obrazovni programi mogu poboljšati komunikacijske vještine. Napadi se liječe antiepilepsijskim lijekovima, a gastrostomija se koristi za održavanje adekvatnog unosa hrane i hidrataciju kada postoje poteškoće sa gutanjem.[7] Takođe, eksperimentalni tretman koristi litij-citrat. Kada osoba ima Canavanovu bolest, nivo njenog N-acetil aspartata je hronično povišen. Litij-citrat je u genetičkom modelu Canavanove bolesti pacova dokazao da može značajno smanjiti nivo N-acetil aspartata. Kada se testira na čovjeku, stanje ispitanika se preokrenulo tokom dvosedmičnog perioda ispiranja nakon uzimanja litija.

Istraživanje je otkrilo i smanjeni nivo N-acetil aspartata u testiranim dijelovima mozga i spektroskopske vrijednosti magnetne rezonance koje su karakterističnije za normalan razvoj i mijelinizaciju. Ovi dokazi sugeriraju da bi veće kontrolirano ispitivanje litija moglo biti opravdano, kao podržavajuća terapija za djecu sa Canavanovom bolešću.[8]

Rezultati eksperimentalnih ispitivanja genske terapije, objavljeni 2002., koristili su zdrav gen koji je zamijenio defektni koji uzrokuje Canavanovu bolest.[9] U ispitivanjima na ljudima, čiji su rezultati objavljeni 2012. godine, čini se da je ova metoda poboljšala život pacijenta, bez dugoročnih štetnih efekata tokom petogodišnjeg praćenjar.[10]

Prognoza

uredi

Canavanova bolest obično rezultira smrću ili razvojem stanja opasnih po život do desete godine života, iako je očekivani životni vijek promjenjiv,[11] i jako ovisi o određenim okolnostima.[12] S druge strane, čini se da blaže varijante poremećaja nemaju nikakav utjecaj na životni vijek.[6]

Rasprostranjenost

uredi

Iako se Canavanova bolest može pojaviti u bilo kojoj etničkoj grupi, uglavnom pogađa ljude Istočne Evrope jevrejskog porijekla, s otprilike 1/40 (2,5%) osoba Istočne Evrope i (Aškenazi) Jevreja, gdje ishodište nositelja.[13]

Historija

uredi

Ovu bolest je prvi je opisao Myrtelle Canavan, 1931.[14] U 1931. napisala je rad u kojem je raspravljala o slučaju djeteta koje je umrlo sa 16 mjeseci i čiji je mozak imao spužvasto bijeli dio. Canavana je prva identificirala ovaj degenerativni poremećaj centralnog živčanog sistema, koji je kasnije nazvan "Canavanova bolest".[15]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Namboodiri, Am; Peethambaran, A; Mathew, R; Sambhu, Pa; Hershfield, J; Moffett, Jr; Madhavarao, Cn (juni 2006). "Canavan disease and the role of N-acetylaspartate in myelin synthesis". Molecular and Cellular Endocrinology. 252 (1–2): 216–23. doi:10.1016/j.mce.2006.03.016. PMID 16647192. S2CID 12255670.
  2. ^ Bokhari, Maria R.; Debopam, Samanta; Bokhari, Syed Rizwan A. (6. 7. 2020). "StatPearls". National Center for Biotechnology Information. Pristupljeno 6. 4. 2021.
  3. ^ "Canavan Disease". NORD (National Organization for Rare Disorders) (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 4. 2021.
  4. ^ OMIM: 271900
  5. ^ Reference, Genetics Home. "Canavan disease". Genetics Home Reference. Pristupljeno 14. 6. 2017.
  6. ^ a b Ph.D, Evelyn B. Kelly (7. 1. 2013). Encyclopedia of Human Genetics and Disease [2 volumes]. ABC-CLIO. ISBN 978-0-313-38714-2.
  7. ^ "Canavan disease; Spongy degeneration of the central nervous system". NCATS program. Genetic and rare diseases information center. Pristupljeno 17. 4. 2018.
  8. ^ Assadi, M.; Janson, C.; Wang, D. J.; Goldfarb, O.; Suri, N.; Bilaniuk, L.; Leone, P. (Jul 2010). "Lithium citrate reduces excessive intra-cerebral N-acetyl aspartate in Canavan disease". European Journal of Paediatric Neurology. 14 (4): 354–359. doi:10.1016/j.ejpn.2009.11.006. PMID 20034825.
  9. ^ Janson, Christopher; McPhee, Scott; Bilaniuk, Larissa; Haselgrove, John; Testaiuti, Mark; Freese, Andrew; Wang, Dah-Jyuu; Shera, David; Hurh, Peter; Rupin, Joan; Saslow, Elizabeth; Goldfarb, Olga; Goldberg, Michael; Larijani, Ghassem; Sharrar, William; Liouterman, Larisa; Camp, Angelique; Kolodny, Edwin; Samulski, Jude; Leone, Paola (20. 7. 2002). "Clinical protocol. Gene Therapy of Canavan Disease: AAV-2 Vector for Neurosurgical Delivery of Aspartoacylase Gene (ASPA) to the Human Brain". Human Gene Therapy. 13 (11): 1391–1412. doi:10.1089/104303402760128612. PMID 12162821.
  10. ^ Leone, P.; Shera, D.; McPhee, S. W. J.; Francis, J. S.; Kolodny, E. H.; Bilaniuk, L. T.; Wang, D.-J.; Assadi, M.; Goldfarb, O.; Goldman, H. W.; Freese, A.; Young, D.; During, M. J.; Samulski, R. J.; Janson, C. G. (19. 12. 2012). "Long-Term Follow-Up After Gene Therapy for Canavan Disease". Science Translational Medicine. 4 (165): 165ra163. doi:10.1126/scitranslmed.3003454. PMC 3794457. PMID 23253610.
  11. ^ "Canavan disease". Genetics Home Reference. Pristupljeno 10. 5. 2020.
  12. ^ "Canavan Disease – NORD (National Organization for Rare Disorders)". NORD (National Organization for Rare Disorders). Pristupljeno 14. 6. 2017.
  13. ^ "Am I At Risk? | Canavan Foundation". www.canavanfoundation.org. Pristupljeno 30. 3. 2021.
  14. ^ Canavan MM (1931). "Schilder's Encephalitis Periaxialis Diffusa. Report of a Case in a Child Aged Sixteen and One-Half Months". Archives of Neurology and Psychiatry. 25 (2): 299–308. doi:10.1001/archneurpsyc.1931.02230020085005.
  15. ^ Dr. Myrtelle May Canavan National Library of Medicine: Changing the Face of Medicine: Physicians. Accessed July 21, 2009.

Vanjski linkovi

uredi


Šablon:Demijelinizacijske bolesti CNS

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Canavanova_bolest&oldid=3327698"