Bread and Puppet Theater

pozorišna kompanija

Pozorište The Bread and Puppet Theater (bos: Kruh i lutke pozorište, poznato i kao Bread & Puppet, bos: Kruh i lutke) je političko radikalno lutkarsko pozorište, aktivno od 1960-ih, sa sjedištem u Gloveru, Vermont od januara 2020. Njegovi osnivači su Elka i Peter Schumann. Umjetnički direktor pozorišta je Peter Schumann.

Predstava Bread and Puppet Theater-a, 8. septembar 2018. - Cambridge, MA

Naziv Bread & Puppet izveden je iz prakse pozorišta, koja se sastoji iz toga da svoj domaći svježi kruh, servira besplatno publici uz aïoli sos pri izvedbi svake njihove predstave, sa ciljem ostvarivanja zajednice. Praksa je motivisana centralnim principom pozorišta po kojem umjetnost treba biti osnova života, kao što je to i kruh. Neki su pronašli i odjek rimske fraze "hljeba i igara" i radničke parole "Hljeb i ruže" u nazivu pozorišta, iako se oni ne spominju često u sopstvenim objašnjenjima imena Bread & Puppet-a.

The Bread and Puppet Theater učestvuje u paradama uključujući i onu povodom Dana nezavisnosti SAD-a, najčešće u Cabotu, Vermont, sa mnogim likovima, uključujući satiričnog Ujka Sama na štulama.

Godine 1994. Bread & Puppeti posjetili su Sarajevo i u koprodukciji sa festivalom MESS i sarajevskim Pozorištem mladih izveli predstavu Cirkus Veliko stopalo [1]. Godinu dana kasnije, na svome imanju u Vermontu, kreirali su predstavu Passion Play for Bosnia (bos: Pasija za Bosnu) [2][3]. Inspirisani filmom Quo Vadis, Aida?, bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić, Bread & Puppet Press izdaje kalendar za 2022. godinu pod nazivom Quo Vadis.[4]

Historija uredi

Peter i Elka Schumann započeli su The Bread & Puppet Theater 1962–1963 u New Yorku. Bilo je aktivno tokom Vijetnamskog rata u antiratnim protestima, prvenstveno u Njujorku, što je navelo novinara T.E. Kalema da za časopis Time 1971. godine napiše: "Ova glupava predstava je savremena koliko i sutrašnji bombaški napad." [5] Mnogi ljudi ga se sjećaju kao centralnog za politički spektakl tog vremena, jer su njegove ogromne lutke (često visoke tri do pet metara) bile stalnica mnogih demonstracija. Sicilijanska lutkarska tradicija inspirisala je Schumanna, a Bread and Puppet pozorište druge grupe širom kontinenta, uključujući People & Puppets Incorporated, Garyja Bottinga iz Edmontona, koji je početkom 1970-ih također koristio visoke lutke za bavljenje političkim temama i društveni komentar u obliku radikalnog uličnog pozorišta.[6] Godine 1970. teatar se preselio u Vermont, prvo na Goddard College u Plainfieldu, a zatim na farmu u Gloveru gdje je i ostao. Farma je dom kravi, nekoliko svinja, kokošima i lutkarima, tu se nalaze i zatvoreni i otvoreni prostori za igranje predstava, štamparija, prodavnica i veliki muzej koji prikazuje više od četiri decenije rada pozorišta. TB&PT je dobio grantove Nacionalne zadužbine za umjetnost, nagrade Lutkara Amerike i drugih organizacija.

Godine 1984. i 1985. obilazili su fakultete sa predstavom u zatvorenom, The Door, koja je pričala priču o "masakru gvatemalskih i el-salvadorskih Indijanaca i nevolji izbjeglica koje pokušavaju pobjeći kroz đavolska otvarajuća i zatvarajuća vrata na sjeveru".[7] Uz "minimalnu upotrebu izgovorene riječi", predstava je poentirala "velikom jednostavnošću i ljepotom".[8]

 
Our Domestic Resurrection Circus (bos: Naš domaći cirkus uskrsnuća) - sredina 1980-ih

Do 1998. godine Bread & Puppet je bio domaćin svog godišnjeg festivala i cirkusa (puni naziv: Our Domestic Resurrection Circus, na bosanskom: Naš domaći cirkus uskrsnuća ), u i oko prirodnog amfiteatra na njihovom zemljištu u Gloveru. Tokom 1990-ih, festival je počeo da privlači desetine hiljada ljudi, koji su kampovali na zemlji obližnjih farmi tokom godišnjeg ljetnog vikenda festivala. Događaj je postao neizvodljiv i manje se bavio pozorišnom predstavom. Godine 1998., jedan posjetilac festivala je poginuo u tuči, što je primoralo Petera Schumanna da otkaže festival.[9] Od tada, pozorište nudi manje vikend predstave cijelo ljeto, a putovalo je i po Njujorku i Novoj Engleskoj, sa povremenim turnejama po SAD-u i inostranstvu. Pozorište vodi program u kojem šegrti pomažu u produkciji i izvedbi predstava.[10] U New Yorku, Bread & Puppet svake godine nastupaju u Theater for the New City tokom sezone praznika.

Povodi uredi

Konkretni uzroci tokom godina bili su:

  • Opozicija ratovanju
  • Protivljenje registraciji za regrutaciju u vojsku SAD-a [11]
  • Opozicija Svjetskoj trgovinskoj organizaciji [12]
  • Za zatvaranje nuklearne elektrane Vermont Yankee
  • Podrška revoluciji Sandinističkog fronta nacionalnog oslobođenja u Nikaragvi (1979. – 1990.)
  • Zapatistički ustanak 1994
  • Organizacija MOVE

Djela uredi

Performansi i predstave uredi

Fire (1965) uredi

Fire (bos: Vatra) bila je predstava u trajanju od sat vremena koja je kritikovala rat u Vijetnamu. Posvećena je američkim demonstrantima koji su poginuli nakon što su se zapalili u znak protesta i prikazivala je život vijetnamskih seljana tokom rata.[13]

Birdcatcher in Hell (1971.) uredi

Birdcatcher in Hell (bos: Lovac ptica u paklu) je predstava rađena u stilu tradicionalnog japanskog Kjogen lutkarskog pozorišta u koja je kritizirala predsjednika Nixona koji je pomilovao vojnike uključene u My Lai masakr.[14]

Stations of the Cross (1972.) uredi

Stations of the Cross (bos: Stanice križnog puta), kako ju je Larry Gordon, tadašnji generalni menadžer pozorišta, opisao kao "djelimično metaforički [i] djelomično doslovan" prikaz, Stations of the Cross bila je savremena interpretacija novozavjetne priče o Isusovoj muci na putu do njegovog raspeća. Gordon je obezbijedio muzičku podlogu za produkciju.[15][16] Elka Schumann je izjavila da je produkcija takođe bila metafora za Kubansku raketnu krizu.[15]

Joan of Arc (1979) uredi

Joan of Arc (bos: Jovanka Orleanka) je predstava koja je koristila muzičke instrumente i lutkarstvo kako bi ispričala priču o Svetoj Ivani. Ovo delo je takođe doživjelo oživljavanje 1999.[17]

Mending the Sky/Bu Tian (1994) uredi

Mending the Sky/Bu Tian (bos: Krpljenje neba/Bu Tian) je nastala u koprodukciji između Bread and Puppet Theater i 425 Environmental Theatre u Tajpeju, Tajvan. Predstava se fokusirala na trenutne probleme zagađenja na Tajvanu koristeći reference na tradicionalnu kinesku mitologiju. Konkretno, predstava je prikazala boginju Nüwa, skrečući pažnju na zagađenje rijeke Tamsui u svojim prvim izvedbama. Kasnije izvedbe bile su fokusirane na različite geografske krajeve pogođene zagađenjem u zavisnosti od toga gdje se predstava izvodila. Na primjer, fokus je stavljen na rijeku Ai prilikom igranja predstave u Kaohsiungu, Tajvan. Efikasnost ove saradnje dovedena je u pitanje jer su se mnogi članovi 425 Enviromental Theatre-a upuštali u prakse koje štetne za okoliš (kao što je pušenje), a dio predstave uključivao je paljenje lutke koja je stvarala znatnu količinu crnog dima. Ipak, rad je dobio pohvale od kritičara zbog relevantnih društvenih poruka.[18]

Bread Baker's Cantata (1999.) uredi

Bread Baker's Cantata (bos: Pekarova cantata) izveden je uporedo sa oživljavanjem Jovanke Orleanke . Bila je to predstava sporog tempa koja je prikazivala posljednji dan jedne starice na Zemlji koristeći pjevače i glumce.[17]

Knjige i publikacije uredi

Pored pozorišta, neki od članova Bread & Puppet-a upravljaju Bread & Puppet Press. Štampa proizvodi plakate, kartice i knjige na teme pozorišta, kao i druge oblike "jeftine umjetnosti".

Publikacije iz Bread & Puppet Press uključuju:

  • Jeftini umjetnički manifesti
    • 10 Purposes of Cheap Art (10 svrha jeftine umjetnosti)
    • Importance of Cheap Art (Važnost jeftine umjetnosti)
    • Why Cheap Art? (Zašto jeftina umjetnost?)
  • Stripovi
    • 40 How Tos (40 priručnika)
    • Courage (Hrabrost)
    • Life and Death of Charolette Solomon (Život i smrt Charolette Solomon)
    • Off to Lubberland (Odlazak u Lubberland)
    • Planet Kasper Volume I. (Planet Kasper tom I)
    • We Grass (Mi trava) [19]

Komentari kritičara uredi

 

U pozorištu su učestvovali poznati pisci i izvođači, uključujući pozorišnog glumca za djecu Paula Zalooma i spisateljicu Grace Paley .

Drugi pisci koji su hvalili Bread & Puppet su historičar Howard Zinn, koji je naveo njegovu "magiju, ljepotu i moć", te pjesnik i komentator američkog National Public Radio-a Andrei Codrescu, koji je napisao: "The Bread & Puppet Theater je tako dugo bio dio američke svjesne borbe za naše bolje ja, koja je postala, paradoksalno, stalnica naše podsvijesti."

Reference u popularnim medijima uredi

Pozorište Bread & Puppet Theater ima vizuelnu referencu u filmu Julie Taymor Across the Universe (2007). Film je replicirao likove njihovih predstava kao što su Uncle Fatso, Washer Women, White Ladies i Mother Head.[20]

U svojim memoarima iz 2008. "A Freewheelin' Time: A Memoir of Greenwich Village in the Sixties", njujorška slikarka i ilustratorica, Suze Rotolo, napominje da je radila sa TB&PT početkom 1963. u blizini Delancy Street na donjoj istočnoj strani Menhetna. Rotolo je u to vreme bila djevojka i muza Boba Dilana i bila je inspiracija za pjesme "Suze (The Cough Song)", "Don't Think Twice, It's Alright", "Tomorrow Is a Long Time", " One Too Many Mornings" i "Boots of Spanish Leather".

Reference uredi

  • Bennett, Terri (2009). "Bread and Puppet Theater". u Ness, Immanuel (ured.). The International Encyclopedia of Revolution and Protest: 1500 to the Present. Wiley-Blackwell. str. 500–501. ISBN 978-1-4051-8464-9.978-1-4051-8464-9
  • Ronald T. Simon i Marc Estrin, Proba s bogovima: fotografije i eseji o pozorištu kruha i lutaka (ISBN 1-931498-19-9 ).
  • George Dennison, Postojeći bolji svijet: Bilješke o Bread & Puppet Theatre (ISBN 1-57027-072-4 ).
  • Stefan Breht, Pozorište hleba i lutaka (2 sv.,ISBN 0-416-01691-X ).
  • DeeDee Halleck, "Meadows Green" 27-minutni 16mm film, 1974.
  • DeeDee Halleck i Tamar Schumann, "Ah! The Hopeful Paantry of Bread and Puppet!" 2002, 70 minuta video.
  • Suze Rotolo, Vrijeme slobodnog hoda: memoari o Greenwich Villageu šezdesetih (ISBN 978-0-7679-2688-1 ).

Eksterne veze uredi

  1. ^ Green, Susan. "Bosnian Bread and Puppet Alum Launches Film Debut". Seven Days (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 12. 2021.
  2. ^ "Show Chronology – Bread and Puppet Theater" (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 12. 2021.
  3. ^ Kalish, Jon. "An Oscar-Nominated Bosnian Filmmaker Recalls Her Time With Bread and Puppet Theater". Seven Days (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 12. 2021.
  4. ^ "2022 Calendar – Bread and Puppet Theater" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 4. 12. 2021. Pristupljeno 4. 12. 2021.
  5. ^ Cited in Gary Botting, The Theatre of Protest in America (Edmonton: Harden House, 1972), 21-22
  6. ^ Tihemme Gagnon, "Introduction", Streaking! The Collected Poems of Gary Botting (Miami: Strategic, 2014) xxviii
  7. ^ Van Erven, Eugène: Radical People's Theatre Indiana University Press, 2000
  8. ^ Jaques, Damien Play says a lot by saying little Milwaukee Journal, May 5, 1985
  9. ^ "Reviews and awards for Ecology on Milkweed Edition's site - Chelsea Green Publishing". chelseagreen.com. Arhivirano s originala, 4. 7. 2008. Pristupljeno 4. 12. 2021.
  10. ^ "Apprenticeship - Bread and Puppet Theater". www.breadandpuppet.org.
  11. ^ "objector.org - objector Resources and Information" (PDF). www.objector.org. Arhivirano s originala (PDF), 4. 12. 2021. Pristupljeno 4. 12. 2021.
  12. ^ Cooks, Ristin. "Puppet Masters". indyweek.com. Arhivirano s originala, 25. 5. 2008. Pristupljeno 29. 3. 2018.
  13. ^ "The Grail at Reed College — Radical Puppets! Bread and Puppet Performs "Fire" at Reed". The Grail at Reed College (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 10. 2021.
  14. ^ "Bread and Puppet Theater: Birdcatcher in Hell". hemi.nyu.edu (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2021. Pristupljeno 23. 10. 2021.
  15. ^ a b Crosette, Barbara (25. 4. 1980). "Bread and Puppet Group's 'Stations of the Cross' Comes to St. John the Divine; One Group Working in France". The New York Times Company. The New York Times. Pristupljeno 12. 11. 2021.
  16. ^ Kalish, John (10. 11. 2021). "Larry Gordon, creator of community choruses in Vermont, dies". The Vermont Journalism Trust. VTDigger. Pristupljeno 11. 11. 2021.
  17. ^ a b Critic, Richard Christiansen, Tribune Chief. "BREAD AND PUPPET OFFERS SOME ENCHANTING EVENING". chicagotribune.com (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 10. 2021.
  18. ^ Diamond, Catherine (1995). "Mending the Sky: Fighting Pollution with Bread and Puppets". Asian Theatre Journal. 12 (1): 119–142. doi:10.2307/1124471. ISSN 0742-5457.
  19. ^ "Products – Bread and Puppet Theater" (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 10. 2021.
  20. ^ Across the Universe. DVD. Directed by Julie Taymor. (Revolution Studios, 2007)