Branko Črnac Tusta

jugoslavenski i hrvatski pjevač

Branko Črnac – Tusta (1955–2012) bio je jugoslavenski i hrvatski pjevač, frontmen kultne punk-grupe KUD Idijoti.

Branko Črnac Tusta
Osnovne informacije
Žanrovipunk
Instrumentivokal
Karijera1985-2011

Biografija uredi

Rođen je 6. oktobra 1955. godine u Puli, u porodici Ćića porijeklom sa Ćićarije.[1]

Završio je Tehničku školu u Puli, a od 1978. godine pa do kraja života radio je u Fabrici električnih mašina i uređaja Uljanik (TESU), gdje je eventualno došao do položaja šefa odsjeka; bio je sindikalni povjerenik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, i aktivno je učestvovao u sindikalnim aktivnostima i radničkim protestima.[2]

KUD Idijotima pridružio se 1985. godine, četiri godine nakon njihovog osnivanja, i zbog svoje harizme, scenskog nastupa i iskrenih antifašističkih ubjeđenja ubrzo je postao jedan od najprepoznatljivijih i najznačajnijih pjevača jugoslovenskog panka.[3] Nastupao je na mnogobrojnim koncertima širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Posljednji put je nastupio na sceni 26. februara 2011. godine u Zelenom gaju u Sloveniji.[4]

Branko Črnac Tusta preminuo je od posljedica karcinoma pluća i grla 14. oktobra 2012. godine. Sahranjen je na gradskom groblju u Puli.[5]

Diskografija uredi

Tusta je kao frontmen KUD Idijota učestvovao u snimanju svih objavljenih albuma benda:

  • Legendarni uživo (1986)
  • Bolje izdati ploču nego prijatelja (1987)
  • Lutke na koncu (1987)
  • Hoćemo cenzuru (1988)
  • Live in Biel (1988)
  • Bolivija R’n’R (1989)
  • Mi smo ovdje samo zbog para (1990)
  • Đuro voz sold aut (1991)
  • Glupost je neuništiva (1992)
  • Tako je govorio ZaraTusta (1993)
  • Istra ti materina (1995)
  • Megapank (1995)
  • Fuck (1996)
  • Single collection vol. 1 (1997)
  • Cijena ponosa (1997)
  • Gratis hits live! (1999)
  • Remek-djelo (2001)

Počasti uredi

Na drugu godišnjicu njegove smrti, u njegovu čast nazvana je jedna ulica u Puli, stepenište koje vodi do rok-kluba Uljanik.[6]

Režiser Andrej Korovljev snima dokumentarni film o Tustinom životu.[7]

Citati uredi

  • Stotine primjera me je još više uvjerilo da je naziv albuma „Glupost je neuništiva“ bio savršeno točan. Samo što sam ja u međuvremenu postao tolerantniji prema gluposti i prihvaćam je kao dio ljudskoga življenja. Ljudi imaju pravo biti glupi, to se ne može ukinuti dekretom. Osim toga, ima gorih stvari: egoizam, zloba, sadizam, terorizam, na primjer, popis je poduži... To uopće ne znači da na svijetu ne postoje pametni ljudi, dobre ideje, genijalna djela, zdrave stvari. Postoje naravno, ali kad je glupost u pitanju – to je korijen koji se teško čupa.[3]
  • Uvidio sam da se političke promjene postižu političkim sredstvima i političkim radom, a ne pjevanjem. Svaka djelatnost ima svoje oruđe. Zemlja se ore plugom, rat se provodi puškom, restrikcije se provode zakonima. Pjesme protiv rata ne zaustavljaju rat, pjevanje o siromaštvu ne obogaćuje siromašne (eventualno autora pjesme, ha, ha), pjesme o korupciji ne sprečavaju korupciju. Dakle, što rješavaju pjesme? Uglavnom ništa.[3]

Reference uredi

  1. ^ "Ja sjećam se – Branko Črnac Tusta". Muzika.hr. Arhivirano s originala, 23. 3. 2015. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  2. ^ "Revija na ledu – Tusta". Regional Express – Nezavisni istarski portal. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  3. ^ a b c Jovanović, Zvonko (2015). KUD Idijoti – Glupost je neuništiva. Banja Luka: Rock’n’Roll Books.
  4. ^ "Tusta je na liječenju". Glas Istre. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  5. ^ "Preminuo Branko Črnac Tusta, frontmen benda KUD Idijoti". Blic. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  6. ^ "Kod Uljanika Tustine stube". Glas Istre. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  7. ^ "Korovljev snima film o Tusti". Glas Istre. Pristupljeno 3. 11. 2015.