Bahčisarajski mir

Bahčisarajski mir
Vrsta	Mirovni sporazum
Potpisan	3. januar 1681.
Lokacija	Bahčisaraj, Osmansko Carstvo
Potpisnici	Rusko Carstvo; Osmansko Carstvo; Krimski Kanat;

Bahčisarajski mir (Radžinski mir),^[1] (ruski: Бахчисарайский мирный договор; turski: Bahçesaray Antlaşması) bio je sporazum potpisan u Bahčisaraju, kojim je okončan Rusko-turski rat (1676–1681), 3. januara 1681. od strane Rusije, Osmanskog Carstva i Krimskog kanata.^[2]

Sporazumom je dogovoreno dvadesetogodišnje primirje i prihvaćena je rijeka Dnjepar kao linija razgraničenja između Osmanlijskog Carstva i moskovskog domena. Sve strane su se složile da neće naseljavati teritoriju između rijeka Južnog Buga i Dnjepra. Nakon potpisivanja sporazuma, Nogajci su i dalje zadržali pravo da žive kao nomadi u južnim stepama Ukrajine, dok su Kozaci zadržali pravo na ribolov u Dnjepru i njegovim pritokama; za dobijanje soli na jugu; i imali pravo ploviti po Dnjepru i Crnom moru.^[1] Osmanlijski sultan je tada priznao suverenitet Moskovije u oblasti lijevoobalne Ukrajine^[1] i Zaporoške kozačke oblasti, dok su južni dio Kijevske oblasti, Bratslavska oblast i Podolje ostavljeni pod osmanlijskom kontrolom. Bahčisarajski mir ponovo je preraspodijelio zemljište između susjednih država. Sporazum je također bio od velikog međunarodnog značaja i predviđao je potpisivanje "Vječnog mira" 1686. između Rusije i Poljske.

Odredbe sporazuma

Sporazum je zaključen na period od 20 godina i okončao je ratove 1670-ih između ovih država za prevagu na desnoj obali Dnjepra.

granica između Rusije i Osmanlijskog Carstva trebala je činiti rijeka Dnjepar, s tim da je Rusija dobila Kijev zajedno sa gradovima Stajki, Tripolje, Vasiljkiv koji se nalaze na desnoj "osmanlijskoj" obali rijeke, Osmanlijsko Carstvo je priznalo suverenitet Rusije nad lijevoobalnom Ukrajinom;
zemlje na desnoj obali Ukrajine između Dnjepra, Južnog Buga, Kijeva i Čihirina trebale su ostati nenaseljene;
Sultan se obavezao da neće podržavati neprijatelje Rusije;
Krimski Tatari i Nogajci su dobili pravo da žive i love u južnoj stepi Ukrajine s obje strane Dnjepra;
teritorija između Dnjestra i Južnog Buga ostala bi nenaseljena 20 godina, također nije bilo dozvoljeno građenje utvrda;
Zaporoški kozaci su se formalno osamostalili i dobili pravo slobodne plovidbe preko Dnjepra i njegovih pritoka do Crnog mora, kao i pravo na ribolov i vađenje i proizvodnju soli.
Rusija je pristala da plača harač Krimskim kanovima za prethodne 3 godine, i svake naredne godine;
Kozaci su dobili pravo na ribolov, so i besplatno plivanje na Dnjepru i njegovim pritokama u Crno more.

Posljedice

Uprkos potpisanom sporazumu, Rusija se pridružila evropskoj koaliciji protiv Osmanlijskog Carstva 1686.

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b ^c Lewis, Bernard; Dodge, Cleveland E, eds. (2002). What Went Wrong?: Western Impact and Middle Eastern Response, str. 16. Oxford University Press
^ Mikaberidze, Alexander (2011). "Treaty of Bakhchisarai". In Mikaberidze, Alexander (ed.). Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia. Vol. I. str. 181. ABC-CLIO

[:0-1] Lewis, Bernard; Dodge, Cleveland E, eds. (2002). What Went Wrong?: Western Impact and Middle Eastern Response, str. 16. Oxford University Press

[2] Mikaberidze, Alexander (2011). "Treaty of Bakhchisarai". In Mikaberidze, Alexander (ed.). Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia. Vol. I. str. 181. ABC-CLIO

[1]

[2]