Astmaje dugotrajna upalna bolest dišnih puteva pluća. Karakteriziraju ga varijabilni i ponavljajući simptomi, reverzibilni opstrukcija protoka zraka i lahko pokrenuti bronhospazmi Simptomi uključuju epizode zvane piskanje, kašljanje, stezanje u prsima i otežano disanje. Mogu se javiti nekoliko puta dnevno ili nekoliko puta sedmično. Ovisno o osobi, simptomi astme mogu se pogoršati noću ili vježbanjem.[1][2][3][4] Simptomi uključuju epizode piskanje, kašljanje, stezanje u prsima i otežano disanje.[2] Mogu se javiti nekoliko puta dnevno ili nekoliko puta sedmično. Ovisno o osobi, simptomi astme mogu se pogoršati noću ili vježbanjem.

Astma
Vršni mjerač protoka koristi se za mjerenje vršnog protoka izdisaja, važnog i za praćenje i dijagnosticiranje astme.
SpecijalnostPulmonologija
SimptomiPonavljajuće se epizode piskanje, kašljanje, stezanje u grudima, otežano disanje
KomplikacijeGastro-ezofagusna refluksna bolest (GERB), sinusitis, opstruktivna apneja za vrijeme spavanja
Uobičajeno pojavljivanjeDjetinjstvo
UzrociGenetički i faktori životne sredine
Faktori rizikazagađenje vazduha, alergen
TretmanIzbjegavanje okidača, udisanje kortikosteroida, salbutamola
Frekvencija358 miliona (2015)
Smrtnost397.100 (2015)
Napad astme

Bronhijalna astma (Asthma bronchiale) je hronično upalno oboljenje donjih disajnih puteva osjetljivih na veliki broj raznih agenasa. Oni dovode do naglog razvoja u principu reverzibilne opstrukcije donjih disajnih puteva izazivajući akutni astmatični napad. Ovdje se radi o hiperiritabilnosti traheobronhijalnog sistema. Kada su napadi učestali sa kratkim razmacima između njih ili kada astmatični napad duže traje (nema još jedinstvenog stava) bez mogućnosti njegovog prekida, onda je to Status asthmaticus.

Patofiziologija razvoja bronhijalne astme je sljedeća:

  • Upala disajnih puteva uslijed neadekvatnog oslobađanja medijatora alergijske reakcije: histamina, citokina, lipidnih medijatora.
  • Suženje disajnih puteva zbog bronhospazma, edema sluzokože bronhijalnog sistema, žilavog bronhijalnog sekreta (dyscrinia).
  • Poremećaji oksigenacije zbog neadekvatne ventilacije i perfuzije, a kod teškog astmatičnog napada dolazi do hiperkapničkog prestanka disanja.

Astmatski napad uredi

Astmatski napad mogu da pokrenu više faktora: alergijske reakcije, infekcije disajnih puteva, lijekovi (npr. aspirin, nesteroidni antiupalni lijekovi, beta-blokatori), napor, stres, u toku sna (najveći broj smrtnih ishoda astmatičnog napada dešava se u toku spavanja).

Znaci i simptomi astmatičnog napada su izarzito teško disanje i borba za zrak, zauzimanje sjedeće pozicije uz upotrebu pomoćne disajne muskulature, ubrzano disanje (tahipneja) oko 40-50 respiracija u minuti, tahikardija. Ako se ne prekine napad razvija se cijanoza i nemogućnost govora, tzv. govorna dispneja uz tendenciju daljeg pogoršanja stanja bolesnika.

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, mjerenja saturacije krvi kiseonikom koja je snižena, određivanje parcijalnih pritisaka kiseonika i ugljen dioksida arterijske krvi (PaO2 i PaCO2), mjerenje pH krvi, mjerenje respiracijskih volumena spirometrom, RTG-pluća, mjeri se arterijski krvni pritisak i snima EKG.

Auskultacijom se čuju piskavi (wheezing) šušnjevi, naročito u ekspirijumu, koji je inače produžen. U teškom napadu na plućima se auskultacijom ne čuje disanje ili je ono vrlo oslabljeno, kada se radi o "nijemim plućima" i zahtijeva neodložnu hitnu ljekarsku intervenciju.

U diferencijalnoj dijagnozi dolaze u obzir sljedeća oboljenja:

  • Opstrukcija gornjih disajnih puteva
  • Kardijalna astma kod akutne insuficijencije srca
  • Dekompenzovana hronična opstruktivna bolest pluća (HOPB)
  • Opstrukcija disajnih puteva nastala kao posljedica inhalacije nadražajnih gasova

Terapija se sastoji u spriječavanju razvoja hipoksije, poboljšanje ventilacije aplikacijom bronhodilatatora, terapija upale ako je uzrok napada.

Položaj pacijenta je sjedeći. Odmah se uključuje 4-8 litara kisika preko sonde.

Za otklanjanje spazma bronhija daju se bronhodilatatori i to:

  • Kod teške kliničke slike daje se adrenalin 0,3 mg subkutano ako anamnestički nema srčanih oboljenja.
  • Ostali beta-simpatikomimetici, npr. fenoterol ili salbutamol: 2-4 udaha ponavljajući dozu u razmacima od 5-10 minuta. U težim slučajevima bronhodilatatori se mogu aplicirati parenteralno, npr. terbutalin 0,25-0,5 mg subkutano.
  • Metilksantini, koji imaju znatno slabija vazodilatatorna svojstva od beta-adrenergičkih agonista, npr. aminofilin 200–400 mg (5 mg/kg) polahko intravenski kao prva doza a potom se uključuje infuzija aminofilinom u dozi od 1–2 mg/kg.

Sljedeći korak u terapiji je primjena protivupalnih lijekova kortikosteroida, npr. hidrokortizon 100–200 mg i.v. ili metilprednizolon 40–250 mg i.v. (1–4 mg/kg tjelesne težine).

Primjenjuju se i kristaloidi, da bi se razrijedio bronhijalni sekret (npr. Sol. Ringer 500-1000 ml i.v.).

U teškim slučajevima kada je prisutna teška hipoksija, prestanak disanja ili kod status astmatikusa pristupa se endotrahealnoj intubaciji i eventuelno uvođenje u narkozu, mašinski ventilira uz regulaciju parametara vještačke ventilacije.

Kontraindikovana je aplikacija lijekova koji djeluju depresivno na centar za disanje kao što su sedativi i narkotici, kao i trankilizera. Isto tako se ne liječi reaktivna tahikardija beta-blokatorima, a dejstvo mukolitika i ekspektoranasa primjenjenih u akutnom napadu nije dokazano.

 
Dobno standardizirana onesposobljenost uslijed astme na 100.000 stanovnika, 2004.[5]
  no data
  <100
  100–150
  150–200
  200–250
  250–300
  300–350
  350–400
  400–450
  450–500
  500–550
  550–600
  >600

Reference uredi

  1. ^ NHLBI Guideline 2007, str. 11–12
  2. ^ a b British Guideline 2009, str. 4
  3. ^ Martinez FD (januar 2007). "Genes, environments, development and asthma: a reappraisal". The European Respiratory Journal. 29 (1): 179–84. doi:10.1183/09031936.00087906. PMID 17197483.
  4. ^ GINA 2011, str. 20,51
  5. ^ "WHO Disease and injury country estimates". World Health Organization. 2009. Arhivirano s [no originala] Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć), 11. 11. 2009. Pristupljeno 11. 11. 2009.

Vanjski linkovi uredi