Arheološko nalazište Brdašce (Laktaši)

Arheološko nalazište Brdašce (Laktaši) otkriveno je 1959. godine, a već 1960. godine na njemu je izvršeno probno arheološko iskopavanje, o kome je do sada objavljen samo kratak prethodni izvještaj[1] Sav pokretni materijal i dokumentacija sa iskopavanja pohranjeni su u Muzeju Bosanske krajine u Banjoj Luci. Uz dopuštenje rukovodilaca iskopavanja (V. Nikolić i B. Čovića) rezultati su objavljeni kasnije.[2]

Arheološki nalazi uredi

Keramika uredi

Keramika vrste A rađena je od sasvim prečišćene zemlje, vrlo dobro pečene, i često su sa premazom. Crvenkaste su ili svijetlosmeđe boje. Ova keramika je najčešće ornamentirana, a pripadaju joj finije posude.

Vrstu B predstavlja dobro pečena keramika, obično ravnih površina, svijetlosmeđe ili tamnosive boje s premazom. Rađena je od skoro sasvim prečišćene zemlje (u presjeku su posude tamnosive boje). Obično u ovu vrstu spadaju zdjele i tanjuri s turban obodom.

Keramika vrste C je crvenkaste, žućkaste i svijetlosmeđe boje, slabije je pečena, i sa slabijim premazom. U keramici ove vrste ima dosta lonaca s izduženim cilindričnim vratom. U sastavu često ima dosta pijeska ili komadića tucanog kamena.

Prema oblicima, pronađeni su: pitosi, lonci, pehari (amforice), vrčevi (čaše), kašike i zdjele.

Ornamenti su uglavnom izvođeni urezivanjem, s tim da se nalaze razne kombinacije horizontalnih, vertikalnih, kosih i cik-cak linija, šrafiranih rombova i trouglova, zavjesasto urezanih linija te kraćih, različito raspoređenih zareza. U nekoliko primjera su utvrđeni ostaci bijele inkrustacije. Prisutne su i plastične trake s udubljenjima.

Ostale izrađevine od gline: bikonični pršljenci različite veličine, manji broj tegova u obliku zarubljene piramide, pljosnati keramički predmet okruglog oblika (kao točak), koji po sredini cijelog obima ima udubljenje – širi žljeb.

Izrađevine od kosti uredi

Pronađen je veći broj rogova od jelena koji su prilagođavani za upotrebu: bat s rupom za nasađivanje drvene drške, šila za obradu kože, alatke za ukrašavanje keramike, trnokopi za obradu zemlje i konjske žvale.

Tumačenje nalaza uredi

Osnovna karakteristika nalazišta je neprekidnost naseljavanja. Keramičke posude pokazuju brojne analogije sa nalazištima na području sjeverne Bosne : Vis – Pivnica, Zecovi, Petkovo Brdo i posebno Donja Dolina. Analogije sreću se u materijalu koji pripada periodu Halštatske kulture Ha Al – Ha B2 (prema H. M. Karpe) u vremenskom rasponu 1200-800. g. p.n.e, a to je vrijeme kasnog bronzanog doba na prelazu u starije željezno doba sjeveroistočne Bosne.

Keramički elementi nađeni na Brdašcu, prvenstveno pehari (amforice), pokazuju potpunu sličnost sa bikoničnim amforicama sa „X“ drškom sa nalazišta Pod. Isto je i sa zdjelama sa zadebljanim facetiranim obodima, koje su najbrojnije i u Laktašima i u Podu, i čine jednu od karakterističnih pojava keramografije srednjobosanske grupe. Na Brdašcu se javlja i ornamentika girlandi, poznata kao motiv unutar komplikovanije ukrasne kompozicije, a česti je motiv na Podu i ostalim nalazištima srednjobosanske grupe. Sve to potvrđuje da se najmlađi slojevi na lokalitetu Brdašce mogu datirati u 7. stoljeće (Halštat C).

Naselje na lokalitetu Brdašce pripada kulturno jedinstvenom sloju u kojem se izdvajaju dvije osnovne građevinske faze kao stambene horizonte, čije se debljine mogu objasniti relativnim dužim naseljavanjem na manjem prostoru.

Literatura uredi

  • Đuro Basler, 1963/64, Brdašce-Laktaši, Banja Luka – paleolitska stanica, Arheološki pregled, 6, Beograd, 1964.
  • Alojz Benac, Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedora. GZM n. s. A, XI, 1956, Sarajevo, 146-166, Tab. I-X
  • Nikolić, V. 1962, Kratak izvještaj sa sondažnog iskopavanja u Laktašima kod Banja Luke, Zbornik krajiških muzeja, I, Banja Luka 1962, 300-301.
  • Borivoj Čović, Srednjobosanska grupa, u: Praistorija jugoslovenskih zemalja, IV, Sarajevo 1983, 433457.

Reference uredi

  1. ^ Arheološki leksikon, Tom 1
  2. ^ "Orhan Jamaković, Adelaide, Zdenko Žeravica, Dubrovnik - Praistorijsko naselje Brdašce u Laktašima" (PDF). ANUBiH, Godišnjak, 39, Sarajevo, 2010. Arhivirano s originala (PDF), 23. 9. 2015. Pristupljeno 9. 2. 2016.