Argentinska doga

Argentinski pas ili Dogo Argentino je rasa pasa koja potiče iz Argentine što joj i ime kaže. "Stvorio" ju je dr. Antonio Nores Martinez i njegovi potomci, a dobivena je križanjem desetak vrsta, između ostalih i pointera, mastifa, boksera, bulterijera i buldoga. Prvi standard te vrste publiciran je krajem četrdesetih godina prošlog vijeka, desetak godina nakon što ga je napisao Martinez. Pasmina je priznata od strane kinološke federacija Argentine u martu 1964, a devet godina kasnije, u julu 1973, pasminu je pod brojem #292 priznala i Svjetska kinološka federacija.

Dogo argentino

Dogo argentino

Osobine

Argentinska doga stvorena je prvenstveno za lov na velike divlje životinje, npr. divlje svinje i u mnogim zemljama svrstavaju se u opasne pse. Velika Britanija je 1991. donijela Zakon o opasnim psima, kojim je zabranjeno njihovo posjedovanje i uzgajanje. Česti su napadi na čovjeka, koji zbog njihove veličine i snage često završavaju teškim ozljedama, a kod djece i smrtonosnim ozljedama. Iz izgleda tog psa jasno je da mu je među precima bila i njemačka doga. Uši mu od rođenja vise dok ih se s prvom godinom ne obrežu, rep mu je dug i snažan. Leđa su im mišićava, a dlaka vrlo kratka. Priljubljena je uz tijelo i čvrsta, mora biti potpuno bijele boje uz iznimku male crne flekice na glavi. Oči su im tamne boje lješnjaka, a njuška crna kao i rub usana. Ženka može narasti do visine 60 do 65 centimetara i težiti od 38 do 45 kg, a mužjaci od 62 do 68 cm i imati težinu od 45 do čak 60 kg.

Riječ je o izuzetno inteligentnom i hrabrom psu s odlično razvijenim njuhom, pa ga je lahko istrenirati za traganje. Otporni su na bolesti, a odgaja ih se pohvalama i nagradama, umjesto kaznama. Koriste su u pravilu za lov na velike životinje, ali i za potrebe carine, vojske i policije. Argentinska doga je dobrodušna, nepovjerljiva prema strancima i drugim psima, ali je iznad svega vjerna svom domu, posebno djeci. Odličan je čuvar i nije glasna – rijetko laje. Vesela je, otvorena i ne traži pretjeranu pažnju.