Antun Vrdoljak

Antun Vrdoljak (Imotski, 4. juni 1931), jugoslavenski i hrvatski glumac, režiser, scenarista i filmski producent

Antun Vrdoljak
Rođenje	(1931-06-04) 4. juni 1931 Imotski, Kraljevina Jugoslavija
Nacionalnost	Hrvat
Zanimanje	glumac, režiser, producent

Biografija

Studirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu se javlja kao glumac 1957. u Nije bilo uzalud Nikole Tanhofera. Uloga putnika u Tanhoferovu filmu H-8 1958. donosi mu – zbog pučkog šarma priprostog mladića – veliku popularnost. Glumio je u oko 20 filmova i koprodukcijskih projekata. Za ulogu ratne žrtve u filmu Rat 1960. Veljka Bulajića nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli.

Kao režiser debitira pričom u omnibusu Ključ (Poslije predstave – sc. Zvonimir Berković, 1965) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: Kad čuješ zvona (1969) prema Ratnom dnevniku Ivana Šibla (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici NOB-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom U gori raste zelen bor (1971, Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema Šiblovu Ratnom dnevniku, te Povratak (1979). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je Mećava (1977) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi Kiklop (1982), "Jelen" u Puli prema romanu Ranka Marinkovića te Glembajevi (1988) prema drami Gospoda Glembajevi (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije Deps (1974), te dvije "regionalne" komedije – Ljubav i poneka psovka (1969) i Od petka do petka (1985). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – serije po Ivanu Raosu i Zagrljaj po Ranku Marinkoviću (ujedno film "Karneval", "Anđeo" i "Prah", 1989). Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" 1968. Devedesetih napušta film radi stranačke ([[HDZ) političke karijere tokom koje obnaša razne državne dužnosti. Po gubitku izbora, vraća se u kinematografiju visokobudžetnim projektom Duga mračna noć, sagom iz razdoblja revolucije i NOB-a, zaokružujući opus tematikom svoje mladosti.

Filmografija (TV)

• Ivan Lacković-Croata (1972)
• Prosjaci i sinovi (1971)
• TV-serijal, Pliva Bebimiks, "Čekaonica" (1970)
• Pliva Bebimiks, "Prijatelj" (1970)

Režija

• Duga mračna noć (2004), cjelovečernji igrani
• Karneval, anđeo i prah (1990), cjelovečernji igrani
• Glembajevi (1988), cjelovečernji igrani
• Od petka do petka (1985), cjelovečernji igrani
• Kiklop (1982), cjelovečernji igrani
• Povratak (1979), cjelovečernji igrani
• Mećava (1977), cjelovečernji igrani
• Deps (1974), cjelovečernji igrani
• U gori raste zelen bor (1971), cjelovečernji igrani
• Kad čuješ zvona (1969), cjelovečernji igrani
• Ljubav i poneka psovka (1969), cjelovečernji igrani
• Ključ (duga ulica; čekati; poslije predstave) (1965), cjelovečernji igrani

Producent

• Duga mračna noć (2004), cjelovečernji igrani
• Karneval, anđeo i prah (1990), cjelovečernji igrani
• Glembajevi (1988), cjelovečernji igrani
• Povratak (1979), cjelovečernji igrani
• Mećava (1977), cjelovečernji igrani
• Deps (1974), cjelovečernji igrani
• U gori raste zelen bor (1971), cjelovečernji igrani
• Kad čuješ zvona (1969), cjelovečernji igrani
• Ljubav i poneka psovka (1969), cjelovečernji igrani
• Ključ (duga ulica; čekati; poslije predstave) (1965), cjelovečernji igrani

Uloge

• Družba Pere Kvržice (1970), cjelovečernji igrani
• Protest (1967), cjelovečernji igrani
• Sreća dolazi u devet (1961), cjelovečernji igrani
• Rat (1960), cjelovečernji igrani
• Pukotina raja (1959), cjelovečernji igrani
• Cesta duga godinu dana (1958), cjelovečernji igrani
• H-8 (1958), cjelovečernji igrani
• Nije bilo uzalud (1957), cjelovečernji igrani