Anatole France
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Anatole France (Pariz, 16. april 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. oktobar 1924.), pravo ime Jacques Anatole François Thibault, francuski književnik.
Anatole France | |
---|---|
Rođenje | Pariz, Francuska | 16. april 1844.
Smrt | 12. oktobar 1924 Saint-Cyr-sur-Loire, Francuska | (80 godina)
Rođen u obitelji poznatog pariskog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Alfred Dreyfusova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.
U prvom radoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li savremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili historijsku tematiku ("Thais", 1890, "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Savremenoj historiji" i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908, "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ("Knjiga moga prijatelja", 1885., "Mali Pierre", 1918. i dr.).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu vijekova i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Djela
uredi- "Crveni ljiljan"
- "Život u cvatu"
- "Zločin Silvestra Bonnarda"
- "Pečenjarnica kraljice Pédauque"
- "Savremenoj historiji"
- "Knjiga moga prijatelja"
- "Mali Pierre"
- "Pobuna anđela"
- "Otok pingvina"
- "Bogovi žeđaju"