Ana, vojvotkinja Bretanje

Ana (25. januar 1477-9. januar 1514) je vladala Bretanjom od smrti svog oca do svoje smrti. Brakovima je bila kraljica Njemačke, dva puta kraljica Francuske i kraljica Napulja. Pripadala je dinastiji Capet (ogranku Dreux) kojoj su pripadala oba njena muža, te stoga kćerke i nasljednica. Rodbina Ana od Foixa, kraljica Ugarske.

Ana
Vojvotkinja Bretanje
Vladavina	9. septembar 1488-9. januar 1514
Prethodnik	Franjo II
Nasljednik	Klaudija
Kraljica Francuske
Krunidba	27. maj 1498
Supružnik	Maksimilijan I, kralj Njemačke Karlo VIII, kralj Francuske Luj XII, kralj Francuske
Djeca	Karlo VII, delfin Viennoisa Klaudija, vojvotkinja Bretanje Renata od Francuske
Dinastija	Dreux
Otac	Franjo II, vojvoda Bretanje
Majka	Margareta Navarska
Rođenje	25. januar 1477.
Smrt	9. januar 1514(1514-01-09) (36 godina)

Djetinjstvo

Ana je bila jedino dijete bretonskog vojvode Franje II i Margarete, kćerke vladajuće navarske kraljice Eleonore. Kao vojvodino jedino dijete bila je odgajana da ga jednog dana naslijedi na prijestolju jednog od najznačajnijih vojvodstava u Evropi. Franjo nije želio dopustiti da Bretanju ankesira Francuska, pa je pažljivo razmatrao pitanje kćerkinog braka. Zaručio ju je za engleskog kralja Eduarda V, ali dječak je nestao tokom Ratova ruža. Međutim, kad ga je porazila francuska vojska, morao je potpisati mirovni sporazum kojim se njegovoj kćerki zabranjuje da sklopi brak bez saglasnosti francuskog kralja. Ubrzo zatim umro je od posljedica pada s konja, učinivši tako Anu vojvotkinjom Bretanje.

Vladavina

Prvi brak

Plaketa koja označava mjesto na kojem se vojvotkinja Ana udala za njemačkog kralja Maksimilijana I

Prvi zadatak dvanaestogodišnje vojvotkinje bio je pronaći muža čija je vojska dovoljno jaka da se odupre francuskoj. Izabrala je njemačkog kralja Maksimilijana I, iz dinastije Habsburg, udovca burgundske vojvotkinje Marije (također Kapetovke). Vjenčali su se putem predstavnika 1490. godine, te je Ana kao njegova supruga postala njemačka kraljica i austrijska nadvojvotkinja. Francuzi su ovaj brak smatrali ozbiljnom provokacijom, jer ne samo da na njega nije pristao francuski kralj, već je i muž bretonske vladarice bio najveći neprijatelj Francuske. Vjenčanje se pokazalo loše tempiranim; Maksimilijan je bio prezauzet problemima u Ugarskoj da bi se ozbiljno borio za Bretanju, a Anini saveznici, kastiljska kraljica Izabela I i kralj Ferdinand V, bili su zauzeti provodeći Rekonkvistu. Iako su i kastiljski kraljevi i engleski kralj Henrik VII poslali manje trupe u pomoć Ani, ni jedni ni drugi nisu željeli otvoreni sukob s Francuskom.

Drugi brak

Vjenčanje vojvotkinje Ane s francuskim kraljem Karlom VIII

Kraljica Ana prima manuskript koji slavi poznate žene

U proljeće 1491. godine francuski kralj Karlo VIII osvojio je grad Rennes i prisilio Anu da se zaruči za njega. Ona je zatim, u pratnji svoje vojske, kako bi tobože dokazala da je sama pristala na brak, otputovala u Langeais gdje se udala za njega uprkos protestima Maksimilijana koji je isticao da je Ana već bila valjano udata za njega, te da je Karlo bio zaručen za njegovu kćerku Margaretu. Anin brak s Karlom je ozakonio papa Inocent VIII, poništivši njen brak s Maksimilijanom i tako joj oduzevši titulu kraljice Njemačke. Bračni ugovor je propisivao da će vlast nad Bretanjom zadržati onaj supružnik koji nadživi drugoga, ali da će se Ana, ukoliko nadživi Karla i ne bude imala djece s njim, morati udati za njegovog nasljednika.

Pomazana je i okrunjena kao kraljica Francuske 8. februara 1492. godine u bazilici Saint-Denis. Anin drugi brak počeo je loše. Živjela je odvojeno od muža, koji joj je branio da koristi titulu vojvotkinje Bretanje. Dok je ratovao u Italiji, regentstvo nije prepustio svojoj supruzi, kako je bio običaj, već sestri Ani. Kralj i kraljica su imali troje mrtvorođene i četvero živorođene djece, od kojih najdugovječnije, sin Karlo Orland, doživljava samo 3 godine.

Udovištvo

Karlo VIII je 1498. godine umro nesretnim slučajem, od posljedica udarca u glavu. Ana je ostala 28-godišnja udovica, bez djece i nasljednika. Sporazum ju je sada obavezivao da se uda za novog kralja Francuske, muževog rođaka Luja XII, ali on je već bio oženjen Aninom zaovom Ivanom. Iste godine je potvrdila da će se udati za Luja ukoliko dobije poništenje braka s Ivanom u roku od godinu dana, vjerujući da Luj u tome neće uspjeti. Međutim, Luj je uspio nagovoriti papu da mu poništi brak uprkos Ivaninim protestima u datom roku. U međuvremenu, Ana je uživala samostalno vladajuću svojom domovinom.

Treći brak

Godine 1499. udala se za Luja XII. Od 1501. do 1504. bila je i kraljica Napulja, budući da je Luj nakratko osvojio krunu tog kraljevstva. Bračni ugovor s Lujem je bio mnogo drugačiji od onog kojeg je potpisala s Karlom; Ana više nije bila djevojčica, već zrela udovica kralja odlučna da osigura priznanje svojih vladarskih prava u Bretanji i nezavisnost svog vojvodstva. Prema bračnom ugovoru, Anu je trebalo da naslijedi njihov drugi sin ili, ako budu imali samo jednog sina, njihova najstarija kćerka. Iako je njen novi muž imao velikog utjecaja na vlast nad Bretanjom, priznavao je nju kao vladaricu Bretanje. S Lujem je imala dvije kćerke i četiri mrtvorođena sina.

Ana se žestoko borila da osigura nezavisnost Bretanje; svoju najstariju kćerku Klaudiju zaručila je za Karla Austrijskog (unuka svog prvog muža). Međutim, kad je Luju postalo jasno da mu Ana neće roditi sina, poništio je zaruke Klaudije i Karla, te kćerku zaručio za svog rođaka i prijestolonasljednika, Franju Angulemskog. Ana se žestoko opirala muževoj odluci i nikada nije odobrila taj brak. Čak je pokušala svoju drugu kćerku, Renatu, učiniti svojom nasljednicom, naznačivši tako u svom testamentu.

Smrt i posljedice

Posuda u kojoj se čuva srce kraljice Ane. Na njoj, na francuskom, piše: "U ovoj posudi od zlata, čistoj i vrijednoj, leži srce plemenitije od bilo kog ženskog srca što ga je svijet vidio, Ana joj je bilo ime, dva puta kraljica Francuske, vojvotkinja Bretonaca, kraljevska i suverena."

Da je nadživjela muža, sudbina Bretanje bi vjerovatno bila drugačija. Bubrežni kamenac prekinuo je Anin život u njenoj 36. godini. Iako ju je prema njenoj oporuci trebala naslijediti mlađa kćerka Renata, Luj to nije dozvolio, pa ju je, kao što je i bio običaj, naslijedila starija kćerka Klaudija koju je ubrzo zatim udao za Franju. Luj se oženio Marijom od Engleske u neuspjelom pokušaju da dobije sina. Franjo je Luja naslijedio kao kralj, a njegov sin s Klaudijom naslijedio je i francusko i bretonsko prijestolje, te zauvijek pripojio Bretanju Francuskoj.

Njeno tijelo je sahranjeno u bazilici Saint-Denis, u kojoj je bila i okrunjena, ali srce joj je, po vlastitoj želji, sahranjeno u Nantesu, glavnom gradu njenog vojvodstva.

Bila je opisivana kao proračunata, ponosna i ohola. Cijeli život je posvetila borbi za nezavisnost Bretanje. Bila je posvećena odgoju svoje djece, što je bilo neobično za ženu njenog statusa u doba u kojem je živjela. Iscrpilo ju je četrnaest trudnoća, od 15. do 35. godine života.

Reference

Vladarske titule
Prethodnik: Franjo II	Vojvotkinja Bretanje 1488–1514	Nasljednik: Klaudija
Titule po braku
Prethodnik: Karlota Savojska	Kraljica Francuske 1491–1498	Nasljednik: Ivana od Francuske
Prethodnik: Ivana od Francuske	Kraljica Francuske 1499–1514	Nasljednik: Marija od Engleske
Prethodnik: Isabella del Balzo	Kraljica Napulja 1501–1504	Nasljednik: Izabela I Kastiljska