Amet-Han Sultan

sovjetski pilot-lovac i probni pilot

Amet-Han Sultan (krimskotatarski: Amethan Sultan; ruski: Амет-Хан Султан; 20. oktobar 1920 – 1. februar 1971) bio je sovjetski pilot-lovac i probni pilot. Njegova majka bila je Krimska Tatarkinja, a otac je bio pripadnik naroda Lak iz Dagestana.[1]

Amet-Han Sultan
Amet-khan Sultan (cropped).jpg
Amet-Han u augustu 1945.
Rođenje (1920-10-20) 20. oktobar 1920.
Alupka, Jug Rusije
Smrt1. februar 1971(1971-02-01) (50 godina)
Moskovska oblast, Sovjetski Savez
ČinPotpukovnik
RatoviDrugi svjetski rat
Jedinice9. gardijski lovački puk

Pred ratUredi

Diplomirao je na željezničkoj industrijskoj školi 1938. i kratko vrijeme je radio u željezničkom depou kao pomoćnik majstora koji je pravio kotlove za parne lokomotive. Tokom ovog razdoblja učlanio se u aeroklub i naučio je pilotirati. Godine 1939. prijavio se u armiju. Uvažen je njegov zahtjev da bude upućen na obuku za pilote i 1940. završio je letačku obuku u pilotskoj školi u Kačinsku.[2]

Drugi svjetski ratUredi

Godine 1940. završio vojnu školu za pilote. Njemački napad na Sovjetski Savez u junu 1941. zatekao ga je u 4. lovačkom puku koji je bio baziran u blizini Odese i koji je bio naoružan lovačkim avionima Polikarpov I-16. Svoju prvu zračnu pobjedu postigao je 31. maja 1942.[3] kad je izvršio "taran", odnosno namjerno udario svojim lovcem Hawker Hurricane u njemački bombarder Ju 88. Navodi se da je bio primoran na ovaj potez nakon što se opkladio u srebrnu tabakeru s političkim oficirom da će do kraja mjeseca postići svoju prvu zračnu pobjedu.[3] Nakon obaranja, uspio je iskočiti iz oštećenog aviona, ali su ga na zemlji dočekali seljani koji su ga zbog njegovog neuobičajenog izgleda i nepoznatog naglaska zatočili s posadom njemačkog bombardera koga je upravo oborio. Nesporazum je riješen nakon dolaska sovjetskih jedinica. Do kraja mjeseca oborio je ukupno sedam neprijateljskih aviona.

U oktobru 1942. prebačen je u 9. gardijski lovački puk koji je tokom rata bio opremljen različitim vrstama aviona od Jak-1, P-39 Airacobra pa sve do Lavočkina La-7. Dobio je čin kapetana i komandu nad 3. eskadrilom. Do vremena kad je njegov puk izvršio konverziju na lovce američke proizvodnje P-39 Airacobra, samostalno je oborio 19 neprijateljskih aviona i učestvovao u obaranju jedanaest. Dana 24. augusta 1943. po prvi put je odlikovan Ordenom Zlatne zvijezde i proglašen za Heroja Sovjetskog saveza.[3]

U martu 1944. njegova eskadrila poslana je na tajni aerodrom u njemačkoj pozadini. Zadatak eskadrile bio je da prekine snabdijevanje Krima iz zraka koje su vršili njemački transportni avioni Junkers Ju 52/3m čiji su piloti smatrali da su sigurni jer su letjeli u području koje je bilo izvan doleta sovjetskih lovačkih aviona. Tokom ove operacije oborio je njemačkog lovca Fw 190, koji se srušio u blizini njegovog rodnog mjesta Alupka.

Po oslobođenju Krima, porodica Amet-Hana pozvala je cijeli 9. gardijski lovački puk na proslavu koja je trajala tri dana. Slavlje je pokvarila Staljinova odluka da sve krimske Tatare proglasi krivim za saradnju s neprijateljem, zbog čega su bili deportirani u logore u srednjoazijskom dijelu Sovjetskog Saveza. Samo je intervencija komandanta 8. zrakoplovne armije generala Krjukina spasila Ameta-Hana i njegovu porodicu, ali je njegov brat ipak bio deportiran.[3]

Pred kraj rata 9. gardijski lovački puk izvršio je konverziju na nove sovjetske lovačke avione Lavočkin La-7.

Tokom Drugog svjetskog rata obavio je 603 borbena leta, učestvovao u 150 zračnih borbi, samostalno je oborio 30 neprijateljskih aviona i učestvovao u obaranju još 19.[4]

Kad je prekomandiran iz 4. lovačkog puka u 9. gardijski lovački puk, jedan od njegovih bivših kolega izjavio je: "Puk bez Amet-Hana je kao svadba bez muzike."[3]

Poslije rataUredi

Godine 1946. prebačen je u rezervu i postao je probni pilot u Zrakoplovno-istraživačkom institutu "Gromov". Poginuo je u avionskoj nesreći 1. februara 1971. dok je testirao avion Tupoljev Tu-16LL.[5] Tokom svog života lično je testirao preko 100 aviona.

Prikazan je 2013. u filmu Hajtarma.[6]

Odlikovanja i priznanjaUredi

ReferenceUredi

  1. ^ "Амет-хан Султан". warheroes.ru (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 25. 3. 2021. Pristupljeno 25. 3. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Sakaida 2004, str. 12.
  3. ^ a b c d e Patton 2001, str. 72.
  4. ^ Mellinger i Stanaway 2001, str. 85.
  5. ^ Sakaida 2004, str. 14.
  6. ^ "Production news: Haytarma". Ukraine Film Office. 5. 10. 2012. Pristupljeno 19. 6. 2013. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

LiteraturaUredi

  • Patton, Wayne W. (2001). Aces 2. Carrollton, Texas, USA: Squadron/Signal Publications, Inc. ISBN 978-0-89747-423-8. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Juszczak, Artur and Pęczkowski, Robert. Bell P-39 Airacobra. Sandomierz, Poland/Redbourn, UK: Mushroom Model Publications. 2003. ISBN 978-83-916327-9-6.
  • Loza, Dmitriy and Gebhardt, James F. (transl.). Attack of the Airacobras: Soviet Aces, American P-39s & the War Against Germany. Lawrence, Kansas: University Press of Kansas. 2002. ISBN 978-0-7006-1140-9.
  • Mellinger, George; Stanaway, John (2001). P-39 Airacobra Aces of World War 2. Botley, Oxford, UK: Osprey Publishing Ltd. ISBN 978-1-84176-204-3.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Morgan, Hugh. Soviet Aces of World War 2. London: Reed International Books Ltd. 1998. ISBN 978-1-85532-632-3.
  • Sakaida, Henry (2004). Heroes of the Soviet Union 1941-45. Oxford UK: Osprey Publishing Ltd. ISBN 978-1-84176-769-7. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkoviUredi