Aliđun
Aliđun ili Ilindan je svetkovina u Bosni i Hercegovini. Bošnjaci su poštovali Ilindan ili Aliđun, koji je 2. augusta. Sveti Ilija je kršćanska zamjena za staroslavenskog (paganskog) Boga - gromovnika Peruna. "U bošnjačkom svetkovanju Aliđuna su došle do izražaja staroslavenske paganske tradicije povezane s kultom Sunca, gromova i kiše."[1][2]
Vlastito ime Ali(ja) je muslimanska inačica za kršćanskog Iliju, a riječ gün na turskom znači dan. Jednostavnim prevođenjem Ilindana u Aligun ili Aliđun muslimani nisu htjeli da prikriju njegovo porijeklo. To su potvrđivali izrekom: "Do podne Ilija, od podne Alija", što je uticalo da u narodu živi sjećanje na proces širenja islama u Bosni i Hercegovini koje je obuhvatalo predislamsko stanovništvo Bosne i Hercegovine, uključujući i mnoge njegove blagdane. Najčuveniji aliđunski derneci održavali su se u Gerzovu, općina Šipovo, pored turbeta čuvenog bošnjačkog epskog junaka, Đerzelez Alije, što također upućuje na spomenutu povezanost Ilija-Alija.[3][4]
Aliđun se tradicionalno obilježava širom Bosne i Hercegovine, kada se održavaju vašari i teferiči. "Muslimani Sarajeva imali su običaj da na Ilindan rano ujutro odlaze na Trebević, gdje su do mrklog mraka jeli, pili, pjevali i igrali kola veseleći se na različite načine.“[2][5][6] Antropolog Safet HadžiMuhamedović, u svojoj knjizi Waiting for Elijah: Time and Encounter in a Bosnian Landscape, razmatra sinkretističku tradiciju Ilindana-Aliđuna u Bosni, sa posebnim naglaskom na Gatačko polje.<ref>{{Cite book|title=Waiting for Elijah: Time and Encounter in a Bosnian Landscape|last=HadžiMuhamedović|first=Safet|publisher=Berghahn Books|year=2018|isbn=978-1-78533-856-4|series=Articulating Journeys: Festivals, Memorials and Homecomings|location=New York and </rex>
Reference
uredi- ^ Hadžijahić M. (1980): Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29 (8-9): 315, Sarajevo.
- ^ a b Duraković E.: Staroslavenski običaji u narodnoj religiji i kulturi Bošlnaka. Esej, Behar, 100, Sarajevo.
- ^ Hadžijahić M. (1990): Porijeklo bosanskih muslimana. Muslimanska biblioteka, Sarajevo.
- ^ Kulišić Š. (1973): Značaj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u proučavanju stare slovenske religije (II), ANUBIH Knjiga XI, Centar za balkanološka ispitivanja, Knjiga 9, Sarajevo.
- ^ Hadžijahić M (1980): Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29 (8-9): 315, Sarajevo.
- ^ Kapetanović R., Mulabdić E. (1990): Šta ne valja. Behar, I-X, (odabrali Isaković A. i Hajdarević H), El-Kalem, Sarajevo.