Aerodrom "Charles de Gaulle"

Aerodrom Charles de Gaulle (franc.: Aéroport de Paris-Charles-de-Gaulle, IATA: CDG, ICAO: LFPG) poznat i kao Aerodrom Roissy je najveći francuski aerodrom i jedan od najvećih svjetskih zrakoplovnih prometnih centara. Naziv je dobio po Charles de Gaulle (1890–1970), vođi Slobodne Francuske i predsjedniku Francuske od 1959. to 1969. godine. Nalazi se unutar pojedinih dijelova nekoliko općina, na oko 25 km[1] sjeveroistočno od Parisa. Služi kao glavni centar za Air France.

Aerodrom Charles de Gaulle
Aéroport Paris-Charles-de-Gaulle
Roissy Airport
IATA: CDG – ICAO: LFPG
Općenito
VrstaMeđunarodni aerodrom
OperatorAir France
Delta Air Lines
FedEx Express
XL Airways France
Poslužuje gradPariz, Francuska
Visina392
KoordinateKoordinate: Nepoznat format argumenta
Invalid arguments have been passed to the {{#coordinates:}} function
Pista
Broj Dužina (m) Površina
09R/27L 4.200 asfalt
Statistika (2013)
Broj putnika62,052,917
Broj slijetanja497,763

Tokom 2013. godine kroz aerodrom je prošlo 62.052.917 putnika u 497.763 avionskih letova[2] što ga čini osmim najprometnijim aerodromom u svijetu i drugim u Evropi nakon londonskog aerodroma Heathrow. Prema teretnom prometu, aerodrom Charles de Gaulle je osmi najprometniji svjetski aerodrom sa 2.150.950 metričkih tona tereta u 2012. godini.[2]

Historija uredi

Razvoj uredi

Planiranje i faza izgradnje onoga što je tada bilo poznato kao Aéroport de Paris Nord (Aerodrom Sjeverni Paris), je počelo 1966. godine. 8. marta 1974. godine, otvoren je aerodrom koji je preimenovan u Aerodrom Charles de Gaulle. Terminal 1 je izgrađen u avangardnom stilu sa kružnom zgradom visokom 10 spratova okruženom sa sedam susjednih zgrada, svaka sa šest kapija. Glavni arhitekt je bio Paul Andreu, koji je također bio zadužen i za proširenja tokom slijedećih decenija.

Terminali uredi

 
Pogled iz aviona na Terminal 1

Aerodrom ima tri terminala. Terminal 1 je najstariji, Terminal 2 je prvobitno izgrađen isključivo za Air France ali je naknadno znatno proširen a koriste ga i drugi avioprevoznici. Terminal 3 (bivši T9) namijenjen za domaće charter i niskotarifne avioprevoznike. Od 4. aprila 2007. godine otpočela je sa radom interna lahka željeznica (CDGVAL) koja povezuje sve terminale (osim hale 2G). Za Terminal 2 postoji samo jedna stanica CDGVAL-a i to u blizini željezničke stanice tako da je udaljenost do Hala 2A-2B više od 500 m. Da bi se došlo od Terminala 1 do 2G potrebno je koristiti i CDGVAL i autobus.  

Terminal 1 uredi

Prvi terminal u obliku hobotnice je dizajnirao Paul Andreu. Sastoji se od centralne kružne zgrada sa šalterima za registraciju putnika i trakama za preuzimanje prtljage. Oko centralnog dijela je raspoređeno sedam objekata a s izlazima za putnike u koje se dolazi podzemnim prolazima. Kroz veliki stakleni toranj u sredini zgrade vidi se svaki sprat. Prvobitno je planirana izgradnja nekoliko terminala ovakvog tipa. Međutim prvih godina rada pokazali su i neki nedostaci ovog originalnog dizajna zgrade. Dok je posebno podesan za putovanja koja počinju ili završavaju u Parizu, terminal nije odgovarajući kao veći prometni centar radi nemogućnosti njegovog proširenja. Mnogi putnici su razočarani jer se, za razliku od situacije na aerodromu Orly, iz terminala ne vide avioni.

Terminal 2 uredi

 
Pogled iz zraka na Terminale 2A i 2B

Terminal 2 se sastoji od sedam terminala: 2A, 2B, 2C, 2D, 2E, 2F i na udaljenosti od 800 m 2G. U prvih šest dolazi se na prizemnom nivou ili kroz podzemne prolaze. K, L i M nisu terminali već hale terminala E što ponekad zbunjuje putnike. Do Terminala 2G se može doći samo autobuskom linijom iz drugih terminala. Terminal 2 ima stanice za RER i TGV željeznicu,kojima se dolazi ispod zajednički prostora koji povezuje dvorane 2C-2F.

Terminal 3 uredi

Terminal 3 se sastoji od zasebnih zgrada u kojoj se odvijaju i dolasci i odlasci. Nalazi se 1 km od Terminala 1 ali je pješačka staza duga oko 3 km. Stanice RER i CDGVAL vozova su na udaljenosti od oko 300 m. Terminal nema direktne izlaze za putnike nego se putnici do aviona prevoze autobusima.

Reference uredi

  1. ^ https://www.sia.aviation-civile.gouv.fr/aip/enligne/PDF_AIPparSSection/VAC/AD/2/1413_AD-2.LFPG.pdf[mrtav link]
  2. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 2. 2012. Pristupljeno 10. 12. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)