Živojin Mišić

Živojin Mišić (1855-1921), najpoznatiji srpski vojvoda i vojni zapovjednik. Vojničku karijeru započeo je u artiljerijskoj školi u Beogradu kao pitomac. Za uspješno komandovanje u Srpsko-turskom ratu (1876-1877), odlikovan medaljom za hrabrost, a u Srpsko-bugarskom ratu komanduje bataljonom. Od 1876. pa sve do 1918. učestvuje u sve i jednom ratu koji je zadesio Srbiju. Poslije majskog prevrata 1903. biva penzionisan i reaktiviran poslije 6 godina. Sa Radomirom Putnikom je radio na reorganizaciji vojske i pripremama za Balkanske ratove. Ponovo je penzionisan 1913. godine, a 1914. vraćen na položaj pomoćnika načelnika vrhovne komande Srbije, kasnije komadanta 1. armije. Pred Prvi svjetski rat, u odsustvu generala Putnika, zbog liječenja, zajedno sa Stepom Stepanovićem, realizovao je planove o pokretu srpskih trupa, koje je izradio sa vojvodom Putnikom. To je dovelo do velikih pobjeda srpske vojske na Kolubari i Ceru. Zamijenio je ranjenog generala Petra Bojovića na mjestu komadanta 1. armije i smjelom, taktički briljantnom operacijom, pobijedio je u bici na Kolubari austrougarsku vojsku i izvojevao najveću pobjedu srpskog oružja u istoriji. Za tu je pobjedu dobio čin vojvode. Pred početak operacija na solunskom frontu, Mišić ponovo stupa na čelo komadanta 1. armije. Pred sam proboj Solunskog fronta, 1918. godine, postavljen je za načelnika štaba Vrhovne komande, a 1. armiju je prepustio generalu Bojoviću. Pod njihovim vođstvom probijen je Solunski front i munjevitom brzinom oslobođena Srbija, a potom i Jugoslavija. Mišić je poslije završenog rata, 1918. godine postavljen za načelnika Generalštaba Vojske Kraljevine Jugoslavije. Odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjima, kao što su Karađorđeva zvijezda i francuski orden Legije časti. Umro je 20. januara 1921. Čitav Beograd je izašao da posljednji put pozdravi oslobodioca i stvaraoca države, najvećeg srpskog vojskovođu Prvog svjetskog rata, a ujedno i čitave srpske istorije.

Živojin Mišić