Šibenska katedrala

Šibenska katedrala (Katedrala svetog Jakova u Šibeniku) (1431.-1535.), na dalmatinskoj obali, svjedoči o značajnoj razmjeni na području monumentalne umjetnosti između sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane u 15. i 16. stoljeću. Građevinska struktura je u potpunosti izgrađenu od kamena i korištenjem jedinstvene građevinske tehnike za svod i kupolu. Forma i dekorativni elementi, poput izvanrednog friza ukrašenog isklesanim likom muškaraca, žena i djece, ilustriraju uspješnu fuziju gotičke i renesansne umjetnosti.

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku

Svjetska baština
Lokacija	Šibenik, Hrvatska
Kriterij	i, ii, iv
Referenca	963
Uvrštenje	2000. (24. sjednica)
Površina	1,5 ha
Koordinate	N43 44 10.644 E15 53 25.368

Gradnja katedrale obuhvata tri različite stilsko-razvojne faze.

• Gradnja nove katedrale počela je 1431. god. postavljanjem temelja na sjeverozapadnom uglu pročelja stare katedrale. Projekat je izradio Francesco di Giacomo iz Venecije.
• U drugoj fazi rada na katedrali (1441. – 1455.) Juraj Dalmatinac izgradio je novo tropasidalno svetište koje još uključuje krstionicu ugrađenu u temeljima južne apside, te uz nju prislonjenu sakristiju s riznicom na katu. Istovremeno su dovršeni ranije započeti uzdužni zidovi crkve do visine vijenca visećih lukova, dok se u interijeru, zajedno s presvođenim kapelama bočnih brodova do iste visine podignute arkade glavnog broda. Ovu fazu izgradnje katedrale obilježava niz inventivnih, prvenstveno graditeljsko-konstruktivnih i dekorativnih rješenja primijenjenih u gradnji svetišta ("montažna tehnika" gradnje velikim kamenim blokovima, te vijenac individualiziranih glava prirodne veličine).
• Treća faza počela je 1475. god imenovanjem Nikole Ivanova iz Firence novim protomagistrom. Urađeno je presvođenje bočnih kapela svetišta, a zatim razdvajanje prethodno sagrađenih dijelove od novog gornjeg dijela.

Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci, prvenstveno zbog propuštanja vode. U drugoj polovini 19. stoljeća uz pomoć austrijske vlade izvršena je temeljna i sveobuhvatna restauracija (1843. – 1860.). Nakon drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947. – 1949.), a izmjenom željeznih zatega (1961.) izvršena je statička sanacija katedrale.

Svjetska baština

Šibenska katedrala nalazi se na UNESCO-ovoj svjetske baštine. Konstruktivne karakteristike šibenske katedrale svetog Jakova čine je jedinstvenom i izvanrednom građevinom u kojoj su se uspješno spojili gotički i renesansni oblici. Građevina se ističe jedinstvenim i izvanrednim rješenjima tehničkih i konstruktivnih problema izgradnje svoda i kupole katedrale.