Šatrovački govor

Šatrovački govor (često nazivan šatrovački jezik) je žargon u bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku. Rasprostranjenost šatrovačkog u regionima primjene srpsko-hrvatskog-bosanskog jezičkog prostora je neravnomjerna. Najviše se koristi u većim urbanim središtima: Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Šatrovačkog gotovo da nema u Hrvatskom Zagorju i Crnoj Gori. Široko je rasprostranjen i u svakodnevnoj upotrebi u neformalnom govoru, pogotovu među mlađim ljudima.

Svaka generacija ima „svoj“ šatrovački jezik. Nove riječi u šatrovačkom se stvaraju permutovanjem slogova. Na primjer, riječ nemoj postaje mojne. Nova riječ ima isto značenje kao i originalna. Neke riječi se češće koriste u šatrovačkoj verziji od drugih, ali ne postoji pravilo.

Šatrovački govor je veoma korišten u zatvorskim zajednicama gdje je potrebno da se razmjenjuju informacije koje se teško mogu razumjeti od strane formalnog zatvorskog sistema. U tom slučaju obično se dodaje još jedan slog između permutovanih slogova koji otežavaju prepoznavanje konkretne riječi - poruke.

Slične jezičke igre postoje i u verlanu (francuski) i vesranu (argentinski španski).

Primjeri uredi

  • Rajvosa - Sarajevo
  • kežva - žvake
  • mojne - nemoj
  • tebra - brate
  • ganci - cigan
  • ljakse - seljak
  • zipa - pazi
  • tenkre - kreten
  • vugla - glava
  • vutra - trava (droga)
  • vopi - pivo
  • vozdra - zdravo
  • konza - zakon
  • vuspra - sprava
  • limte mo - molim te
  • živa - važi (ne misli se na hemijski element Hg)
  • stipu - pusti
  • šta mai - šta ima