Višnjik (drama)

Višnjik (ruski: Вишнёвый сад) je pozorišna predstava u četiri čina i posljednje djelo najvećeg ruskog dramatičara Antona Pavloviča Čehova, napisano 1903. godine, a prvi put izvedena nekoliko dana prije autorovog rođendana, 17. januara 1904. godine u režiji Konstantina Stanislavskog u Moskovskom umjetničkom pozorištu, a glavnu ulogu Ljubavi Andrejevne Ranjevske imala je Čehova supruga - Olga Kniper. Međutim, Čehov je bio nezadovoljan premijerom, ali između ostalog nije bio zadovoljan jer su probe trajale samo šest mjeseci, umjesto uobičajenih osamnaest. Višnjik je dovršen uoči prve Ruska revolucija, godinu dana prije njegove smrti.

Plakat za predstavu Višnjik

Likovi

• Ljubov Andrejevna Ranjevska, zemljoposjednica
• Anja, njena kćerka, 17 godina
• Varja, njena usvojena kćerka, 24 godine
• Leonid Andrejevič Gajev, brat Ranjevske, star 51 godinu
• Jermolaj Aleksejevič Lopahin, trgovac
• Petar Sergejevič Trofimov - Petja, student
• Boris Borisovič Simeonov-Piščik, zemljoposjednik
• Šarlotte Ivanovna, guvernanta
• Semjon Pantelejevič Jepihodov, službenik
• Dunjaša, sobarica
• Firs, lakaj, starac, 87 godina
• Jaša, mladi lakaj
• Prolaznik
• Šef stanice
• Poštanski službenik
• Gosti, usluga

Radnja

Prvi čin

Radnja se odvija na proljeće, na imanju Ljubove Andrejevne Ranjevske, koja se nakon nekoliko godina vraća u Francusku sa sedamnaestogodišnjom kćerkom Anjom u Rusiji. U stanici ih čekaju Gajev, brat Ranjevske, i Varja, njena usvojena kćerka.

Ranjevska je praktično ostala bez novca, a imanje sa prelijepim višnjikom najvjerovatnije će uskoro biti prodano zbog dugova, kako bi se vratila hipoteka. Njihov poznanik, trgovac Lopahin, predložio je Ranjevskoj njegovu varijantu rješavanja problema: predložio je da se zemlja podijeli na dijelove i da u zakup vikendašima. Ljubov Andrejevna je zapanjena takvim prijedlogom: ne može ni da zamisli da posječe višnjik i daje svoje imanje nepoznatim ljudima, gde je odrasla, gde je prošla mladost i gde joj je sin Griša umro. Gajev i Varja također pokušavaju pronaći neki izlaz iz složene situacije u kojoj su se našli. Gajev sve smiruje rekavši da se zaklinje da imanje neće biti prodato. Planira posuditi novac od bogate tetke iz Jaroslavlja, koja, između ostalog, ne voli Ranjevsku.

Drugi čin

U drugom dijelu sav posao se prenosi na ulicu. Lopahin i dalje insistira na tome da je njegov plan najbolji, ali niko ga ne sluša. U to doba Čehov je takođe predstavio filozofske teme i otkrio ličnost učitelja Trofimova. U razgovoru s Ranjevskim i Gajevim, Trofimov govori o budućnosti Rusije, o sreći i novom čovjeku. Maštoviti Trofimov ulazi u raspravu s materijalistom Lopahinom, koji nije u stanju da procijeni njegove misli, a ostavljen sam s Anjom, koja ga jedina razumije, Trofimov joj govori da čovjek treba biti "iznad ljubavi".

Treći čin

Gajev i Lopahin odlaze u grad, gdje treba održati aukciju, dok se u to vrijeme na imanju održava ples. Guvernerka Šarlote Ivanovna zabavlja goste trbuhozbornošću. Svaki od junaka zauzet je svojim problemom. Ljubav Andrejevna brine zašto je njen brat tako dugo ostao u gradu. Kad se pojavio Gajev, rekao joj je da je imovina ipak prodana i da je kupac imovine ništa manje od Lopahina. Lopahin je sretan i osjeća svoju pobjedu, pa traži od muzičara da mu puste vesele pjesme, jer on nema nikakve veze s tugom i očajem Ranjevske i Gajeva.

Četvrti čin

Dekoracija prvog čina, ali nema zavjesa, slika, malo je namještaja, osjeća se praznina. Tu je prtljag. Jaša kaže da se obični narod oprašta od Boga. Lopahin poziva na zdravicu, ali niko ne ide. Daje bocu Iasiju i napominje da ima još četrdeset šest minuta dok voz ne krene, što znači da bi trebao krenuti za dvadeset minuta. Petja traži svoje čizme. Lopahin kaže da će provesti cijelu zimu u Harkovu. Namučio se bez posla. Petja kaže samozadovoljnom Lopahinu da ne maše toliko rukama, i da ima duge i tanke prste umjetnika i nježne duše. Zagrle se na rastanku. Lopahin nudi Petji novac, ali on odbija. Lopahin kaže da je Gajev dobio posao u banci za šest hiljada godišnje, ali da tamo neće dugo ostati jer je jako lijen. Anja ulazi i moli Lopahina da ne siječe višnje dok oni ne odu. Lopahin odlazi narediti radnicima da to učine. Anja pita Jašu jesu li Firsa poslali u bolnicu, ali on ne zna. Jašina majka se došla oprostiti od njega, ali on nije htio. Već sanja da će za šest dana biti u Parizu, daleko od "ovog prostaka". Ulaze Ranjevska i Gajev. Slomljeni su, opraštaju se od svoje kuće. Majka se oprašta od srećne Anje koja započinje novi život. Ranjevska kaže da u Pariz ide od novca koji joj je poslala teta iz Jaroslavlja. Anja se nada da će se majka uskoro vratiti, da će ići u srednju školu, da će raditi i da će tako pomoći majci. Ranjevska razgovara s Lopahinom o Varji, on joj obećava da će joj predložiti brak, ali kad se Varja pojavi, Lopahin priča o glupostima. Varja se zaposlila kod Ragulinovih kao kućna pomoćnica. Lopahin je unajmio Jepihodova da čuva kuću i da mu posljednje upute. Novi domaćin zatvara kuću, u kojoj Firs ostaje zaboravljen. Brine jer je, vjerovatno, Gajev zaboravio staviti kapu. Tada je bio vrlo tužan što je život brzo prošao, kao da nije živio.

Tišina. Nakon nekog vremena možete čuti kako se drveće siječe u višnjiku.

Kritika

Najveći problem bio je taj što je sam Čehov Višnjika nazvao komedijom, dok je Stanislavski u njoj vidio tragičnu priču. Čehov je optužio Stanislavskog da je pokvario njegovu dramu, objasnivši da nije shvatio da su njegovi likovi možda na rubu suza, ali nikada ne plaču.

Višnjik je napisan na vrhuncu Čehovljeve umjetničke snage. Djelo ne stoji samo na granici dva vijeka - već velikim dijelom govori i o bolnim promjenama koje njihova promjena sa sobom nosi. Takođe stoji na kraju razdoblja u istoriji dramskog pozorišta, građanske drame 19. vijeka, iza kojeg će zatvoriti svoja vrata - i na početku novog, kao korijen iz kojeg će nići moderna drama 20. vijeka.

Vanjski linkovi

• "Čehov, Anton Pavlovič". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 15. 5. 2021.
• "Čehov, Višnjik". scribd.com (jezik: srpski). Scribd. Pristupljeno 15. 5. 2021.