Leukoencefalopatija sa nestajanjem bijele mase
Leukoencefalopatija sa nestajanjem bijele mase (bolest VWM) je autosomno recesivna neurvnaa bolest. Uzrok bolesti su mutacije u bilo kojoj od 5 genskih podjedinica kodiranja faktora inicijacije translacije eIF2B: EIF2B1, EIF2B2, EIF2B3, EIF2B4 ili EIF2B5. Bolest pripada porodici stanja koja se nazivaju leukodistrofije.
| Leukoencefalopatija sa nestajanjem bijele mase (Detinjstvena ataksija sa hipomijelinizacijom centralnog nervnog sistema) (Leukodistrofija nestajuće bijele mase) (Leukoencefalopatija plemena Kri) (Leukodistrofija nestanka bijele mase sa zatajenjem jajnika, uključujući myelinopathia centralis diffusa | |
|---|---|
 Ovo stanje nasljeđuje se po autosomno recesivnom obrascu | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| OMIM | 603896 OMIM: 603945 OMIM: 606273 OMIM: 606454 OMIM: 606686 OMIM: 606687 OMIM: 603896 OMIM: 603945 OMIM: 606273 OMIM: 606454 OMIM: 606686 OMIM: 606687 (CACH/VWM) CARASIL: OMIM: 610149 OMIM: 600142 OMIM: 602194 OMIM: 600142 OMIM: 602194CADASIL: OMIM: 125310 OMIM: 600276 OMIM: 125310 OMIM: 600276 |
| GeneReviews | CARASIL Cerebral Autosomal Recessive Arteriopathy with Subcortical Infarcts and Leukoencephalopathy, Maeda Syndrome |
Simptomi i znaci
urediPočetak se obično javlja u djetinjstvu, ali pronađeni su neki slučajevi kod odraslih. Općenito, simptomi se traže kod djece. Simptomi uključuju cerebelarnu ataksiju, zgrčenost, očnu atrofiju, epilepsiju, gubitak motornih funkcija, razdražljivost, povraćanje, komu, a čak je i groznica povezana sa VWM.[1] Neurološki poremećaji i simptomi koji se javljaju kod VWM nisu specifični za zemlje; iste su u cijelom svijetu. Neurološke abnormalnosti možda nisu uvijek prisutne kod onih sa početkom u odrasloj dobi. Simptomi se općenito pojavljuju kod male djece ili novorođenčadi koja su se ranije razvijala prilično normalno.
Uzroci
urediVWM je leukodistrofija koja ima jedinstvene biohemijske abnormalnosti.[1] Jedinstveno obilježje VWM-a je da su negativno pogođen samo oligodendrociti i astrociti, dok se čini da ostale glijske ćelije i neuroni nisu pogođeni. Ovo je centralno pitanje o VWM-u. Pravi razlozi ovakvog ponašanja su nepoznati jer se ćelije nalaze u mozgu i rijetko su proučavane. Međutim, postoji teorija koju općenito prihvata većina stručnjaka u ovoj oblasti. Glavna karakteristika ovih ćelija je činjenica da sintetiziraju mnogo proteina. Proizvode veliku količinu proteina iz male količine prekursora i tako stalno rade i pod razumnom količinom stresa. Dakle, sa mutacijom u eIF2B, dolazi do blagog povećanja količine stresa s kojim se ove ćelije susreću, što ih čini podložnijim otkazivanju zbog stresa. Velika količina oligodendrocita koji pokazuju apoptotske karakteristike i ekspresiju apoptotskih proteina ukazuju na smanjenje broja ćelija u ranim stadijima bolesti. Prerano zatajenje jajnika je također povezano sa smanjenjem bijele tvari. Međutim, kroz intenzivnu anketu, utvrđeno je da čak i ako pojedinac ima prerano otkazivanje jajnika, ona ne mora nužno imati VWM.
Neuropatologija
urediNakon autopsije, dokumentovan je potpuni efekat VWM. Siva masa ostaje normalna po svim karakteristikama, dok bijela mijenja teksturu, postajući mehkaa i želatinasta. Razrjeđivanje bijele tvari vidi se pod svjetlosnim mikroskopom, a može se vidjeti i mali broj aksona i U-vlakana koja su zahvaćena. Uočljive su i brojne male šupljine u bijeloj tvari. Ključna karakteristika koja VWM izdvaja od ostalih leukodistrofija je prisustvo pjenastih oligodendrocita. Ovi pjenasti oligodendrociti imaju tendenciju da imaju povećane citoplazmatske strukture, veći broj nepravilnih mitohondrija i višu stopu apoptoze. Astrociti abnormalnog oblika sa febrilnim infekcijama su veoma rasprostranjeni u kapilarama u mozgu. Začudo, astrociti su pogođeni više nego oligodendrociti; postoji čak i smanjenje progenitora astrocita, ali aksoni ostaju relativno neozlijeđeni.[2]
Dijagnoza
urediVećina simptoma za dijagnozu javlja se u ranim godinama života, sa oko dvije do šest godina.[3] Bilo je slučajeva u kojima su se početak i simptomi javili kasno u odrasloj dobi. Oni s početkom u ovom uzrastu imaju različite znakove, posebno nedostatak kognitivnog pogoršanja. Općenito, otkrivanje oblika VWM-a kod odraslih je teško jer MRI nije bio uobičajen alat kada su dijagnosticirani.[1] Uobičajeni znakovi koje treba tražiti uključuju hronično progresivno nervno pogoršanje s cerebelarnom ataksijom, spazmima i mentalnim padom,a javljaju se i opadanje vida, blaga epilepsija, drhtanje ruku, otežana sposobnost žvakanja i gutanja hrane, brzo propadanje i febrilne infekcije nakon traume glave ili straha, gubitak motornih funkcija, razdražljivost, promjene ponašanja, povraćanje, pa čak i koma. Oni koji padnu u komu, ako izađu, obično umiru u roku od nekoliko godina.[3]
MRI
urediSnimak magnetne rezonans pacijenata sa VWM pokazuje dobro izraženu leukodistrofiju. Slike pokazuju preokret intenziteta signala bijele mase u mozgu. Vidljive su i sekvence oporavka i rupe u bijeloj tvari.[4] Vremenom, MRI je odličan u pokazivanju razrjeđivanja i cistaste degeneracije bijele tvari jer je zamijenjena tekućinom. Da bi se prikazala ova promjena, najbolji pristup je prikazivanje bijele mase kao visokog signala (T2-ponderirano), gustoće protona i oporavaka inverzije oslabljenog tekućinom (FLAIR). T2-ponderirane slike koje takođe prikazuju cerebrospinalnu tečnost i razrijeđenu/cistastu bijelu tvar. Da bi se vidjelo preostalo tkivo i procijenila perspektiva o nanesenoj šteti (također pomaže u određivanju stope propadanja) (T1-ponderisano), gustina protona i FLAIR slike su idealne jer pokazuju šare zračećih pruga u degenerirajućoj bijeloj masi. Nedostatak MR-slika je njihova neučinkovitost i poteškoće u interpretaciji kod dojenčadi, jer mozak još nije u potpunosti razvijen. Iako su neki obrasci i znakovi vidljivi, još uvijek je teško postaviti konačnu dijagnozu. Ovo često dovodi do pogrešne dijagnoze kod dojenčadi, posebno ako magnetna rezonanca rezultira dvosmislenim obrascima ili zbog visokog sadržaja vode u mozgu dojenčadi. Najlakši način da se riješi ovaj problem je naknadna magnetna rezonanca u narednim sedmicama. Potencijalno sličan izgled MRI sa abnormalnostima bijele mase i cistastim promjenama može se vidjeti kod nekih pacijenata sa Ito hipomelanozom, nekim oblicima Loweove (okulocerebrorenalne) bolesti ili nekom od mukopolisaharidoza.[3]
Liječenje
urediNe postoje tretmani, već samo mjere predostrožnosti koje se mogu preduzeti, uglavnom za smanjenje traume glave i izbegavanje fiziološkog stresa.[3] Pokazalo se da melatonin obezbeđuje citoprotektivne osobine glijinih ćelija izloženih stresorima kao što su ekscitotoksičnost i oksidativni stres. Ovi stresori bi bili štetni za ćelije sa genetički smanjenom aktivnošću proteina eIF2B. Međutim, istraživanja koja povezuju ove ideje još nisu sprovedena.[4]
Epidemiologija
urediObavljeni su opsežni patološki i biohemijski testovi, ali uzrok je pronađen proučavanjem male populacije u kojoj su pronađene mutacije gena eIF2B.[2] Nisu sprovedene efikasne sistemske studije da bi se utvrdila incidencija širom sveta, ali u dosadašnjim studijama, čini se da je preovlađujuća u populaciji kavkazoida.[3] Čini se da VWM ima manji broj slučajeva na Bliskom i+Istoku, a Turska još nije imala prijavljen slučaj. Njena prevalencija je ograničena sposobnošću ljekara da identifikuje bolest.[4] Od 2006. godine, više od 200 ljudi je identificirano sa VWM, od kojih je mnogima prvobitno dijagnosticirana neklasifikovana leukodistrofija.[2]
Također pogledajte
uredi- CADASIL (cerebralna autosomno dominantna arteriopatija sa subkortikalnim infarktima i leukoencefalopatijom)
- Progresivna multifokusna leukoencefalopatija
- Metahromatska leukodistrofija
- Opće leukoencefalopatije
Reference
uredi- ^ a b c Baumann, N.; Turpin, J-C (2000). "Adult-onset leukodystrophies". Journal of Neurology. 247 (10): 751–9. doi:10.1007/s004150070088. PMID 11127529. S2CID 6817046.
- ^ a b c Schiffmann, R.; Elroy-Stein, O. (2006). "Childhood ataxia with CNS hypomyelination/vanishing white matter disease – A common leukodystrophy caused by abnormal control of protein synthesis". Molecular Genetics and Metabolism. 88 (1): 7–15. doi:10.1016/j.ymgme.2005.10.019. PMID 16378743.
- ^ a b c d e van der Knaap, M.S.; Pronk, J.C.; Scheper, G.C. (2006). "Vanishing White Matter Disease". Lancet Neurology. 5 (5): 413–423. doi:10.1016/S1474-4422(06)70440-9. PMID 16632312. S2CID 44301370
- ^ a b c Dr. Raphael Schiffmann (direktor Baylor Research Institute u Dallasu, Texas). Telefonski intervju 2008-11-08.
Vanjski linkovi
uredi- "Leukoencephalopathy with vanishing white matter". Neurographics. 2 (1). mart 2012. Arhivirano s originala, 1. 1. 2022. Pristupljeno 1. 1. 2022.
