USS Nautilus (SSN-571)

USS Nautilus (SSN-571) je bila prva podmornica na svijetu pogonjena na nuklearni pogon.

USS Nautilus
Pregled klase
Korišten od	Sjedinjene Američke Države
Period građenja	1952.-1955.
Ukupno izgrađeno	1
Karakteristike klase
Deplasman	3533 t na površini, 4092 t pod vodom
Dužina	98 m
Širina	8.5 m
Pogon	STR nuklearni reaktor (kasnije S2W reaktor), preusmjeren na dvije parne turbine
Brzina	23 čvora
Doseg	700 nm
Naoružanje	6 torpedo cijevi

Gradnja

U julu 1951. godine američki Kongres je donio odluku o gradnji podmornice na nuklearni pogon za potrebe američke ratne mornarice planiraje i izgradnju je nadzirao admiral Hyman G. Rickover, poznat kao "Otac nuklearne mornarice".

Kobilica podmornice je položena 14. juna 1952. godine na brodogradilištu Electric Boat u Grotonu, na svečanosti u kojoj je prisustvovao američki predsjednik Harry S. Truman. Brod je kršten 21. januara 1954., te je lansiran u rijeku Thames. Podmornicu je lomljenjem boce šampanjca "krstila" tadašnja prva dama, Mamie Eisenhower, a na svečanosti se okupilo oko 20.000 ljudi. Brod je stavljen u službu 30. septembra 1954. godine i stavljen je pod komandu zapovjednika Eugenea P. Wilkinsona.

Nautilus je pogonjena pomoću dva nuklerarna reaktora S2W koje je proizveo Westinghouse Electric. Po vanjskom izgledu podmornica se nije razlikovala od dotadašnjih konvencionalnih podmornica, dok je unutrašnjost podmornice bila znatno veća zbog toga što nije bilo rezervoara za gorivo. prednost ovakve podmornice je ta što je mogla biti pod morem godinama, za razliku od dotadašnjih konvencionalnih koje su morale često izranjati zbog nadopunjavanja goriva, baterija i zaliha kisika.

Operativna upotreba

Svoju prvu plovidbu morem Nautilus je imao 17. januara 1955. godine. Nakon prve plovidbe Nautilus je počeo nizati prve rekorde. Tijekom plovidbe od pomorske baze New London do San Juana, Portoriko podmornica je pregazila oko 2.300 km, te pokrila 2.223 km za manje od 19 sati. U tadašnje vrijeme to je bio rekord po dužini puta neke podmornice.

Od 1955. do 1957. Nautilus je korišten za niz ispitivanja poboljšanja brzine i izdržljivosti. Ova poboljšanja su znatno uticala na protivpodmorničko ratovanje koje je do tada bilo po uzoru onom iz Drugog svjetskog rata. Radari i mornarički patrolni avioni, koji su u takvom vidu ratovanja igrali veliku ulogu, pokazali su nedjelotvornim protiv brodovlja koje je moglo brzo mjenjati svoj položaj, imati veliku brzinu i koje je moglo ostati dugo ispod površine vode.

4. februara 1957. godine Nautilus je preplovio svoju 60.000. nautičku milju te je opravdao svoj naziv iz romana Jules Vernea 20.000 milja pod morem.

Operacija Sunshine

25. aprila 1958. godine Nautilus je krenuo na putovanje prema sjevernom polu. Podmornica je imala stajanja u San Diegu, San Franciscu i Seattlu, zatim podmornica je krenula prema Čukotskom moru, nakon čega, ali se zbog čekanja boljih uvjeta po pitanju leda podmornica nalazila u Pearl Harbouru. Nakon čekanja, podmornica kreće na putovanje 23. jula, te je zaronila kod Barrow Sea Valleya 1. i 3. augusta. Od sjevernog polanastavila je plovidbu nakon 96 sati i 1.590 nautičkih milja (2940 km) pod ledom, te se pojavila sjeveroistočno od Grenlanda, nakon čega je završila prvo putovanje oko sjevernog pola ispod površine vode. Tehnički detalji ove misije su planirani od strane naučnika iz Mornaričkog elektronskog laboratorija.