Travnička hronika
Travnička hronika jest roman jugoslavenskog književnika Ive Andrića, objavljen 1945. godine.[3]
| Travnička hronika | |
|---|---|
 Korice bosanskohercegovačkog izdanja romana iz 1976. | |
| Autor | Ivo Andrić |
| Država | Jugoslavija |
| Jezik | srpskohrvatski[1] |
| Vrsta djela | roman |
| Izdavač | Državni izdavački zavod Jugoslavije |
| Vrijeme i mjesto nastanka | Drugi svjetski rat, Beograd |
| Datum izdanja | 1945. |
| Broj stranica | 550 |
| Vrijeme radnje | 1807 – 1814.[2] |
| Mjesto radnje | Travnik |
| ISBN broj | 978-953-0-60761-3 |
O djelu
uredi
Travnička hronika historijski je roman Ive Andrića pisan u duhu realizma. Glavna radnja romana smještena je u Travniku, početkom 19. vijeka, u vrijeme vladavine Osmanlijskog Carstva. Roman obuhvaća vrijeme od 1807. do 1814. godine, čime predstavlja klasičan roman više od bilo kojeg drugog Andrićevog romanesknog ostvarenja. Ispripovijedan je u trećem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Razlika između travničke i višegradske hronike leži u tome što se roman Na Drini ćuprija zasniva na izmišljenoj nadogradnji usmenih legendi, dok se Travnička hronika temelji na historijskoj građi.
Roman je beletristički sedmogodišnji ljetopis koji obrađuje vrijeme boravka stranih konzula u Travniku. Počinje dolaskom francuskog konzula, a završava odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula. Prema pjesničkom pravilu koje vrijedi za sve Andrićeve romane (izuzevši donekle Gospođicu) i ovaj roman okrenut je historiji. Tijekom stvaranja romana Andrić se služio bogatom etnološkom i kulturno-historijskom građom, kako o historijskim događajima i gradu, tako i o osobama koje se spominju u djelu.
U Travničkoj su se hronici sudarila četiri svijeta, različita po vjeri, kulturi, historiji i običajima. U vrijeme radnje romana, u Travniku su živjeli muslimani, kršćani i jevreji. Njihov se suživot mijenjao ovisno o političkim i društveno-historijskim okolnostima u kojima se nalazio travnički kraj.[4]
Stanovnici Travnika predstavnici su Istoka, a francuski konzul Zapada. Promatrač je jednog novog načina života, s kojim se do sada nije susretao niti ga imalo poznaje. Andrić o travničkom životu ponekad pripovijeda iz Davillova subjektivna gledišta, a ponekad s objektivnog gledišta pripovjedača, naglašavajući tako razliku između istočnjačkih i zapadnih kultura. Upravo je taj »sudar« kultura i glavna tema hronike.
Uz glavnu radnju, roman je prožet i s mnoštvom priča o mjesnom pučanstvu i crticama iz njihovih života. Roman obiluje historijskim pričama, koje se često nalaze u službi rasvjetljavanja trenutne radnje i likova. Ti su historijski događaji oni koji utječu na sadašnje (političke) prilike, a sadašnje prilike one koje utječu na živote glavnih i sporednih junaka priče.
Andrić se koristi svojim likovima kako bi pripovijedao o ljudima općenito, o njihovoj prirodi i različitim osobnostima, naglašavajući kako je svaki čovjek, sa svojom sudbinom, zapravo žrtva okolnosti i vlastite prirode.
Travnička hronika, osim historijskih priča, sadrži i priče o određenim pojedincima. Uz njih, u romanu se nalazi više kraćih kazivanja o sporednim likovima, a koji se usputno i jednokratno pojavljuju u romanu. Iako se ponekad čine kao zasebne, one ipak grade jednu širu sliku o travničkom životu i općenito vremenu s početka 19. vijeka.[3]
Citati
uredi
Jer čovek može i od jedne reči da živi, samo ako u njemu ima još rešenosti da se bori i borbom održava život.[5]
– Travnička hronika
Iz ove tame nijednom naporu se ne vidi kraja. Čovek, da ne bi stao i klonuo, vara sam sebe, zatrpava nedovršene zadatke novima, koje također neće dovršiti, i u novim pothvatima i novim naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako čovek potkrada sam sebe i s vremenom postaje sve veći i beznadniji dužnik prema sebi i svemu oko sebe.[5]
– Travnička hronika
Kao kod svih pisaca bez dara i pravog poziva, i u Davilu je bila uvrežena neiskorenljiva zabluda da ima nekih svesnih duhovnih radnja koje vode čoveka ka poeziji i da se u poetskom stvaranju može naći uteha ili nagrada za zla kojima nas život tereti i okružuje... Jer marljivost, ta vrlina koja se tako često javlja onde gde ne treba, ili kad više nije potrebna, oduvek je bila uteha nedarovitih pisaca i nesreća umetnosti.[5]
– Travnička hronika
Vanjski linkovi
uredi Reference
uredi- ^ "The Nobel Prize in Literature 1961". NobelPrize.org (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 9. 2023.
- ^ "Travnička hronika". lektire.hr. 5. 8. 2017. Pristupljeno 30. 12. 2020.
- ^ a b "Travnička hronika, Ivo Andrić". www.lektire.hr. Lektire.hr.
- ^ "Travnička hronika, Ivo Andrić, Dereta, POINT knjižara, on-line trgovina". www.knjiga.ba.
- ^ a b c "Travnička hronika". andricivo.wordpress.com. 5. 8. 2017. Pristupljeno 30. 12. 2020.