Ton, sjena i nijansa
U teoriji boja, ton je mješavina boje sa bijelom bojom, što povećava svjetlinu, dok je sjena mješavina sa crnom bojom, što povećava tamu. Oba procesa utiču na relativnu zasićenost boje u smjesi. Ton se proizvodi miješanjem boje sa sivom, ili kombinacijom nijansiranja i sjenčenja.[1] Miješanje boje s bilo kojom neutralnom bojom (uključujući crnu, sivu i bijelu) smanjuje hromu, odnosno intenzitet boje, dok nijansa (relativna mješavina crvene, zelene, plave, itd., u zavisnosti od prostora boja) ostaje nepromijenjena.
U grafičkoj umjetnosti, posebno u grafici i crtežu, "ton" ima drugačije značenje. Odnosi se na površine sa kontinuiranom bojom koje su proizvedene različitim tehnikama, za razliku od linijskih tragova nastalih graviranjem ili crtanjem.
U svakodnevnom govoru, termin "sjena" može se generalizirati kako bi obuhvatio bilo koje varijacije određene boje, bez obzira na to da li su tehnički sjene, tonovi, nijanse ili malo drugačije nijanse boje.[2] Istovremeno, termin "ton" može se koristiti kao opći naziv za bilo koju svjetliju ili tamniju varijaciju boje (npr. "zatamnjeni prozori").[3]
Kod miješanja obojene svjetlosti (aditivni modeli boja), ahromatska mješavina spektralno uravnotežene crvene, zelene i plave (RGB) uvijek daje bijelu boju, a ne sivu ili crnu. Kada miješamo kolorante, poput pigmenata u mješavinama boja, dobija se boja koja je uvijek tamnija i sa nižim hromom, odnosno zasićenošću, od osnovnih boja. Ovo pomjera izmiješanu boju prema neutralnoj boji—sivoj ili gotovo crnoj boji. Svjetlost se načinjava svjetlijom ili tamnijom podešavanjem svjetline, tj. nivoa energije; u slikarstvu se svjetlina podešava miješanjem sa bijelom, crnom ili komplementarnom bojom.
Trokut boja koji prikazuje ton, sjenu i nijansu predložio je Faber Birren 1937. godine.[4]
U umjetnosti
urediMeđu nekim umjetničkim slikarima uobičajeno je da tamne boje postižu dodavanjem crne boje, čime se dobijaju tzv. sjene, ili da posvijetle boju dodavanjem bijele, čime se dobijaju nijanse. Međutim, ovo nije uvijek najbolji pristup u reprezentativnom slikarstvu, jer može dovesti do promjene nijanse boje. Na primjer, tamnjenje boje dodavanjem crne može uzrokovati da boje poput žute, crvene i narandžaste pređu prema zelenkastom ili plavičastom dijelu spektra. Posvjetljivanje boje dodavanjem bijele može uzrokovati pomak prema plavoj, posebno kada se miješa sa crvenim i narandžastim tonovima (vidi Abneyjev efekat).
Druga praksa prilikom tamnjenja boje je korištenje njene suprotne ili komplementarne boje (npr. dodavanje ljubičaste boje žućkasto-zelenoj) kako bi se boja neutralizirala bez promjene nijanse i potamnila ako je dodana boja tamnija od osnovne boje. Prilikom posvjetljivanja boje, ovaj pomak nijanse može se ispraviti dodavanjem male količine susjedne boje kako bi se nijansa smjese vratila u skladu sa osnovnom bojom (npr. dodavanje male količine narandžaste u mješavinu crvene i bijele ispravlja tendenciju te smjese da se pomakne prema plavom dijelu spektra).
Također pogledati
urediReference
uredi- ^ Color Theory: An Essential Guide to Color-from Basic Principles to Practical Applications by Patti Mollica, str.17, ISBN 1-60058-302-4, 9781600583025
- ^ "Definition of SHADE". www.merriam-webster.com. 15 February 2024.
- ^ "Definition of TINT". www.merriam-webster.com. 9 February 2024.
- ^ Birren, Faber (1937). Functional Color. New York: The Crimson Press. p. Plate 1. ISBN 978-1162978840