Suha igla
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Suha igla je grafička tehnika duboke štampe, dobijena mehaničkom metodom direktnog graviranja u metalnu ploču, karakteristična je po svojim baršunastim linijama.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d5/Intaglio_printing.png/220px-Intaglio_printing.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/72/Tek-koldnaaler.gif)
Historijski pregled
urediGraviranje suhom iglom poznato je još u XV vijeku. Kao samostalna tehnika pojavljuje se oko 1480. godine. U početku je služila kao početna faza u bakrorezu. Umjetnici često koriste suhu iglu u kombinaciji sa drugim tehnikama, iz razloga što matrica izrađena suhom iglom ne pruža mogućnost velikog tiraža. Takve primjere kombinovane tehnike nalazimo kod umjetnika kao što su Rembrandt, Francisco Goya i mnogi drugi.
Postupak rada
urediIglom se urezuju linije na bakarnoj ploči, čime se dobija plitki reljefni trag. Jačim ili slabijim pritiskom igle ostvaruje se dublja ili plića linija. Izražajnost zavisi i od ugla graviranja. S obzirom da se trag brzo zgnjeći s ploče je moguće odštampati desetak grafičkih listova. Ova tehnika nalazi svoju primjenu i kao dopuna pri oblikovanju i korekciji drugim tehnikama duboke štampe.
Literatura
uredi- Dževad Hozo, Umjetnost multiorginala, 1988.
Također pogledajte
urediVanjski linkovi
uredi