Sud je forma mišljenja koja se sastoji od više pojmova.

Primjer :

Čovjek je smrtan. Svaki sud se izražava rečenicom i s obzirom na to da li se njime nešto tvrdi ili poriče. On može biti istinit ili neistinit, odnosno može imati samo jednu od dvije moguće istinosne vrijednosti. Postavlja se pitanje razlike između suđenja i suda. Suđenje je psihički proces, a sud oblik misli. Neki logičari uzimaju značenje „stav“, a drugi opet „iskaz“, dok sve to označavaju sa sud. U logici su nastale različite teorije o strukturi i biti suda.

Vrste sudova

uredi
  1. Predikaciona teorija – ova teorija kaže da svaki sud sadrži dva pojma od kojih jedan nazivamo subjektom, a drugi predikatom.Npr. Čovjek je smrtan. (S je P).
  2. Relaciona teorija Npr. Ljubav je jača od mržnje.Ovdje je riječ o relaciji između dva člana.(a R b)
  3. Egzistencijalna teorija

U svakom sudu imamo samo jedan pojam (subjekt). Sud je priznavanje ili poricanje onoga što se tim pojmom misli.Npr. Svijet postoji. Ne može se odrediti obavezna forma za sve sudove ili struktura, zato što ona ne postoji. Teorije o strukturi sudova nas upoznavaju sa osnovnim tipovima ili vrstama strukture suda.

Podjela sudova

uredi

Ranije se smatralo da svi sudovi imaju predikativnu formu. Predikacioni sudovi se dijele po kvantitetu, kvalitetu, modalitetu i relaciji. Prve tri podjele je uveo još Aristotel, a četvrtu podjelu, po relaciji Aristotelov učenik Teofrast.

Sudovi po kvantitetu

uredi

Primjer:

Svi profesori su rastreseni.

Ovakve sudove nazivamo opštim ili univerzalnim.

Primjer:

Neki romani su dosadni.

U ovom sudu je riječ samo o dijelu obima pojma subjekta i takve sudove nazivamo posebnim ili partikularnim.

S obzirom na to da li je u sudu riječ o čitavom obimu ili o dijelu obima subjekta, sve sudove dijelimo na univerzalne i partikularne

Sudovi po kvalitetu

uredi

Primjer:

Svi ljudi su sretni.

Ovim sudom nešto tvrdimo .Nazivamo ih afirmativnim. Prepoznajemo ih po afirmativnoj kapuli „je“/“jesu“.

Primjer:

Neki ljudi nisu pošteni.

Ovim sudom nešto negiramo i nazivamo ih negativnim Prepoznajemo ih po negativnoj kapuli. Budući da se svakim sudom nešto tvrdi ili negira, svaki sud može biti afirmativan ili negativan i tu podjelu nazivamo podjelom po kvalitetu.

Kombinirana podjela po kvantiteti ili kvaliteti

uredi

S obzirom na ovu podjelu, možemo razlikovati slijedeće sudove:

  1. Univerzalno-afirmativni – svi S su P
  2. Partikularno-afirmativni – neki S su P
  3. Univerzalno-negativni nijedan S nije P
  4. Partikularno-negativni neki S nisu P


Sudovi po modalitetu

uredi

Primjer:

Selimović je možda najpopularniji pisac.

Kiša je vjerovatno padala.

U ovim sudovima riječi „možda“ i „vjerovatno“ imaju sličnu funkciju. One upozoravaju da je moguće da su subjekat i predikat povezani kako se tvrdi, ali to nije sigurno. Takve sudove nazivamo problematičnim.

Primjer:

Sve živo mora umrijeti.

Željezo nužno tone.

U ovim sudovima riječi „mora“ i „nužno“ imaju sličnu funkciju. Oni kažu da je odnos subjekta i predikata nužno onakav kako se sudom tvrdi. Nazivamo apodiktičnim. Sudove u kojima nema riježi „mora“, „možda“ ili „vjerovatno“, a njima se ipak nešto tvrdi, nazivamo asertorični.

Primjer:

Čovjek je smrtan.

Sudovi po relaciji

uredi

Sudove u kojima odnos između subjekta i predikata nije ničim uslovljen nazivamo kategoričnim i njihova opšta forma je S P. Sudove u kojima je odnos između subjekta i prediakata nečim uslovljen, nazivamo hipotetičnim.

Primjer:

Ako kiša pada, ulice su vlažne.

Ako je A B, onda je C D.

On je lud ili genijalan.

ili

Dubrovnik ili Opatija nalaze se u Istri.

Ovakve sudove nazivamo disjunktnim.

S je P1 ili P2

S1 ili S2 je P


Podjela sudova po složenosti

uredi

Sudove u kojima imamo samo pojmove i koji se mogu rastaviti samo na pojmove nazivamo jednostavnim .

Sudove koji kao dijelove imaju jednostavne sudove nazivamo složenim.

Također pogledajte

uredi